Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bitilovina

Marketing

PRIČA O PRIČI

Tko kaže da nema odgovora na neka pitanja... samo triba bit strpljiv i dočekat onaj The end iza kojeg se krije odgovor na pitanje: što je bilo poslije?! Svako razdoblje života završava jednim teatralnim The end – om. Neki od njih su tužni, jer dok jedni dobivaju, drugi gube, a drugi su opet sretni. Samo taj najvažniji The end nekako sporo dolazi. A ljudi ga se boje ne znajući da kad on dođe nas neće biti, jer dok je nas njega nema. Ipak, pitanja nas čine junacima naših bitaka. Dok se god pitamo znamo da smo na pravom putu, jer nema krivih pitanja...
Pitanje – to smo mi! A odgovor, odgovor je već u pitanju... samo mi to ne znamo ili ne želimo znati!

Evo donosim jedan razgovor između blizanaca u maternici. Nosi dovoljno i odgovora i pitanja. Budući da ga je netko proslijedio meni i ja ga želim proslijediti vama. Autor mu je nepoznat, tj. nije naveden u Glasniku Hrvatskog katoličkog liječničkog društva.


Dakle, razgovaraju blizanci B1 i B2...

B1: Vjeruješ li u život poslije rođenja?
B2: Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.
B1: To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao?
B2: Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesi svojim ustima.
B1: To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, poslije rođenja nema života. Pupčana vrpca je prekratka.
B2: Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posvema drukčije nego ovo što živimo sada.
B1: Ali nitko se nije vratio otamo?! Život se poslije rođenja završava. Osim toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
B2: Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će se zatim brinuti za nas.
B1: Mama?! Ti vjeruješ u mamu? Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
B2: Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali.
B1: Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
B2: Da, moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje...


Eto, dijalog sam prenijela, a didaskalije samostalno zamislite. Nego, mene više zanima jeste li uspili shvatit koji ste vi od ovo dvoje blizanaca?! Kakva su vaša pitanja... i na koji odgovor upućuju?!



Post je objavljen 20.05.2005. u 17:02 sati.