Marketing
Osamdeset stradalih zaslužuje temeljitu istragu
Domaća javnost je u posljednjih nekoliko godina upoznata sa, za sada dostupnim, saznanjima vezanim za mučeničku smrt najvećeg djela od ukupno šezdeset i šestorice hercegovačkih franjevaca. Poznato je, također, da se samo za jednu trećinu od ukupnog broja stradalih znade točno mjesto njihovog posljednjeg boravišta. Međutim, osim dvadeset fratara stradalih na Širokom Brijegu, Mostarskom Gracu i Kočerinu, koji su na dostojanstven način pokopani u širokobriješkoj bazilici, nepoznato je gdje se nalaze tijela ostalih stradalih. Pronalazak masovne grobnice u općini Zagvozd, u kojoj je pronađeno sedamnaest kostura vezanih žicom, daje nadu kako će napokon biti riješena sudbina još osmorice stradalih fratara, a riječ je o skupini koju su pripadnici 8. partizanskog korpusa odveli iz franjevačke hidrocentrale na Širokom Brijegu 8. veljače. 1945. godine.
Međutim, što je sa ostalima ?
Masovna grobnica u općini Zagvozd
Protuavionsko sklonište, Široki Brijeg
Tijekom 1942. stradala su četvorica katoličkih svećenika
Većem djelu domaće javnosti poznata je činjenica kako je prije samog kraja rata, odnosno završnih ratnih operacija, stradao samo jedan franjevac a riječ je o fra Stjepanu Naletiliću župniku iz sela Kongore pored Tomislavgrada, kojeg su partizani svirepo mučili i ubili u blizini Kukavičijeg jezera na Kupreškom polju 25. svibnja 1942.godine.
fra Stjepan Naletilić (1906.), župnik u Kongori
Kao župnika u Kongori, partizani su ga noću između 19. i 20. svibnja 1942. odveli, zajedno s njegovim bratom Marijanom i bratovim šurjakom Matišom Penavićem, i ubili. Očevidac je pripovijedao da su ga živa razapeli na bukovo stablo i pod njim naložili vatru, dok su mu brata i njegova šurjaka tukli i strijeljali. Do danas mu se za grob ne zna
Uz fra Naletilića, tijekom 1942. godine stradala su i trojica svjetovnih svećenika Mostarske biskupije. Koncem travnja 1942. godine, partizani iz Župnog ureda u Donjem Hrasnu odveli župnika don Antu Bakulu. Prema nekim iskazima, odveden je prema Ljubinju i tamo ubijen a za grob mu se ne zna.
don Ante Bakula (1884.) župnik u Donjem Hrasnu
Nekoliko dana kasnije partizanski ustanici upali su i u župnu kuću u Klepcima, gdje su uhitili, mučili, i na koncu ubili tamošnjeg župnika don Iliju Tomasa. I unatoč činjenici što su na njegovom tijelu mučitelji ostavili četrnaest rana koje su svjedočile kakvom je svirepom mučenju don Ilija bio izložen, velikosrpska je promidžba čitavo vrijeme postojanja socijalističke Jugoslavije don Iliju Tomasa nastojala prikazati kao zločinca a najočitiji primjer tih i takvih nastojanja svakako je roman današnjeg srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Draškovića «Molitva prva».
Don Ilija Tomas - vjerojatno jedina fotografija mrtvoga svećenika kojega su ubili partizani i na čelu mu urezali znak križa
Početkom rujna 1942. godine partizanski su ustanici upali i u župnu kuću u Prenj-Dubravama. Tamo su zatekli 83-godišnjeg župnika don Vidu Puticu. Nekoliko dana nakon ubojstva mještani ove župe pronašli su pored župne kuće polu zapaljene ostatke njegovog tijela, te su ih pokopali u župnom voćnjaku pored crkve.
don Vid Putica
Sahrana don Vida Putice
Stradanja spomenutih svećenika Mostarske biskupije bila su ujedno i jedina stradanja koja su se dogodila tijekom rata. Masovna stradanja katoličkih svećenika, poglavito franjevaca, uslijedila su pred sam kraj rata.
Masovnija stradanja započela su u listopadu 1944.godine
U jesen 1944. godine partizani su već bili ovladali čitavom Dalmacijom, te dijelom Hercegovine. Koncem listopada i studenoga, te iste godine, širili su prostor pod svojim nadzorom na većinu mjesta u južnoj i zapadnoj Hercegovini. Ovladavanje teritorijem nije bila jedina značajka tog vremena. Stradanje katoličkih svećenika na područjima gdje su partizani uspostavljali svoju vlast obilježila su to razdoblje.
Tako je u pismohranu župe Međugorje ostalo zabilježeno da je od bombe koju su partizani ubacili kroz prozor župne kuće 30. listopada 1944. godine, smrtno stradao umirovljeni franjevac 74-godišnji fra Križan Galić.
fra Križan Galić (1870.), u mirovini na Humcu
Početkom 1945. godine, partizani su iz župe Vir kod Posušja odveli u nepoznatom pravcu i tamošnjeg župnika don Antu Zrnu. Poslije je utvrđeno da je don Ante ubijen na otoku Daksi kod Dubrovnika.
don Ante Zrno (1909.) župnik u Viru
Koncem prosinca 1944. godine partizanske su vojne vlasti uhitile i na smrt osudile 72-godišnjeg župnika u Trebinju don Marjana Vujinovića. Smrtna presuda izvršena je 31. prosinca 1944. godine a ni danas se ne zna točno mjesto na kome su ukopani njegovi posmrtni ostaci.
don Marjan Vujinović (1872.) župnik u Trebinju
Povlačeći se pred naletom njemačko-hrvatskih snaga u operaciji «Bura» pripadnici 4. Dalmatinske brigade, kojom je u to vrijeme zapovijedao major Ivan Gaće, iz zatvora u Ljubuškom, odveli su tridesetak zarobljenika među kojima je bio i tadašnji kapelan samostana na Humcu fra Maksimilijan-Makso Jurčić. Prema navodima fra Janka Bubala, objavljenim u knjizi Apokaliptični dani, spomenuti zarobljenici strijeljani su u blizini groblja u Vrgorcu kasno noću 28. siječnja 1945. godine.
fra Maksimilijan Jurčić (1913.), vikar na Humcu i 2. meštar novaka
Početkom veljače 1945. godine iz župne kuće u Čapljini partizanski vojnici u nepoznatom su pravcu odveli i tadašnjeg Čapljinskog župnika fra Petra Sesara a časnu sestru Reginu Šimu Milas strijeljali su na licu mjesta. Prema nekim kasnijim saznanjima fra Petar Sesar ubijen je i bačen u jednu od jama koje se nalaze u istočnoj Hercegovini.
fra Petar Sesar (1895.), župnik u Čapljini
Prema kasnijim saznanjima kao župnika u Čapljini, partizani su ga iz župnog stana nekamo odveli početkom siječnja 1945. Vratili su ga noću u zvonik, podmetnuli mu strjeljivo u džepove i ubili ga 2. veljače pod izlikom da je bio naoružan. Do danas mu se za grob ne zna
Časna sestra Regina Šima Milas (1915.) učiteljica u Međugorju i Čapljini (krajnja desno u donjem redu)
Je li i Ljubuški mjesto masovnog stradanja franjevaca ?
Ponovnim zaposjedanjem Ljubuškog, početkom veljače 1945. godine, i otpočinjanjem završnog partizanskog udara na Široki Brijeg i Mostar, ovaj gradić postao je sjedištem partizanskog zapovjedništva divizijske razine a zatvor u Ljubuškom tih je dana postao mjesto u kome su prikupljani i ispitivani zarobljenici. Među tadašnjim stanovnicima zatvora u Ljubuškom, prema mnogim zapisima i iskazima, nalazili su se i franjevci koje su partizanske postrojbe uhitile po raznim hercegovačkim župama. Tako određeni iskazi kazuju kako je župnik iz Veljaka fra Julijan Kožul, zajedno s kapelanom fra Paškom Martincem, uhićen u Veljacima 04. veljače 1945. godine te smješten u zatvor u Ljubuškom. Prema tim istim iskazima obadvojica su, zajedno s većom skupinom civila, strijeljani negdje u okolici Ljubuškog 07. veljače 1945. godine.
fra Julijan Kožul (1906.) župnik u Veljacima
fra Paško Martinac (1882.) vikar u Veljacima
Nekoliko dana nakon ovoga događaja, sudeći prema raspoloživim franjevačkim zapisima, u zatvor u Ljubuškom pritvorena je još jedna skupina fratara. Među tim franjevcima bili su i profesor na franjevačkoj Bogosloviji u Mostaru fra Martin Sopta, župnik u Ružićima fra Zdenko Zubac i kapelan u Drinovcima fra Slobodan Lončar. Ni mjesto stradanja ove trojice fratara, koji su iz zatvora u Ljubuškom odvedeni 13. veljače 1945. godine, nije poznato. Pretpostavlja se da su kao i prethodna dvojica ubijeni u okolici Ljubuškog ali se ne isključuje ni mogućnost da su odvedeni prema susjednoj Dalmaciji i pogubljeni na nepoznatom mjestu.
fra Martin Sopta (1891.) profesor na Bogosloviji u Mostaru
fra Zdenko Zubac (1911.) župnik u Ružićima
fra Slobodan Lončar (1915.) vikar u Drinovcima
Tih dana iz župne kuće u Gradnićima također su odvedeni župnik fra Filip Gašpar i umirovljeni fratar fra Ćiril Ivanković.
fra Filip Gašpar (1893.) župnik u Gradnićima
fra Ćiril Ivanković (1877.) u mirovini u Gradnićima
Tadašnji župnik u Čitluku fra Jerko (Ante) Križić odveden je iz župne kuće 09. veljače 1945. godine i ubijen na mjesnom groblju u Podadvoru.
fra Jakov Križić (1893.) župnik u Čitluku
Tih dana partizanski vojnici su, također, iz župne kuće u Stocu odveli umirovljenog svećenika don Ivana Raguža za koga se tvrdi da je polovicom veljače 1945. godine strijeljan sjeverno od Mostara.
don Ivan Raguž (187.) umirovljeni svećenik u Stocu
Samo iz ovih, ovdje spomenutih, događaja vidljivo je kako je najveći broj okolnosti stradanja katoličkih svećenika još i danas nepoznat. Zasigurno se može očekivati, a u prilog toj tvrdnji idu i najave koje se ovih dana mogu čuti, kako će Hercegovačka franjevačka provincija i Biskupski ordinarijat u Mostaru, u narednom vremenskom razdoblju pokušati pronaći odgovore na zamršena pitanja o ovim ali i o drugim slučajevima stradanja katoličkih svećenika u Hercegovini. Prema službenim statistikama u tom je razdoblju ukupno stradalo šezdeset i šest franjevaca, trinaest svjetovnih svećenika i jedna časna sestra. Osamdeset stradalih pripadnika Katoličke crkve na relativno malom prostoru kakav je Mostarska biskupija zasigurno zaslužuje temeljitu istragu.
Post je objavljen 20.05.2005. u 11:39 sati.