U kurac i bonton, serem vam se u čarapu
Bonton nije ništa drugo do tjeranje čovjeka da bleji poput ostalih ovaca i bude jednolični izmanipulirani pripadnik stada (kao i kršćanstvo, ali to je druga tema). Je li to ispravno? Mogu li pravila neke društvene zajednice biti univerzalna pravila u svim svjetskim zajednicama? Normalno da ne mogu. Bonton je u stvari jedno veliko sranje koje od prve godine moramo jesti, držeći krpu ispod vrata, a ako to ne radimo nismo ovčje stado, umiljato i poslušno, već neoprana i prljava razularena stočarska tvorbena masa.
Meni je na primjer gušt nesmetano i spontano podrignuti za stolom. Ne kao razjareni lav na izmaku prisebnosti, već čisto onako, da se ispraznim, zbog nadutosti u želucu. Taj podrig više je nalik jednokratnom štucanju no prodornoj rici napaljenog jelena.
Također jedno od velikih sranja bontona su pravila o priboru za jelo i ostalim posudama u kojima se ljuljaju ili čvrsto stoje prehrambene splačine. Kao, po bontonu, nož moramo držati u desnoj ruci, a vilicu u lijevoj. Jebem ti idiota koji je to izmislio. Na primjer, pred sobom, na tanjuru, imam veliku i sočnu šniclu, njoke, umak od gljiva i zelenu salatu. Lijevom rukom držim vilicu, a desnom nož kojim režem šniclu. Okej, odrežem, stavim u usta i žvačem. Sad je red da požderem i malo njoka i gljiva (sutra će prdac biti iznimno kvalitetan). E sad nastaje problem. Budući da su većina ljudi dešnjaci, bilo bi nespretno trpati nenabodive namirnice na vilicu i stavljati u usta. Dakle moram vilicu prebaciti u desnu ruku i zatim u ždrijelo ubaciti gljivice. I tako tridesetak puta. Kakvo gubljenje vremena dok floskula «vrijeme je novac» izjeda sve građevne stanice u tijelu.
Ne želim više spominjati primjere iz apsurdnosti bontona, već ću baciti koji globalni kamen na njega. Po nekoj zamišljenoj klasifikaciji, Englezi su prvaci u bontonu. Još jedna mrlja na bontonskom ponašanju. Nema odvratnije pojave od suhonjavog, zubatog viktorijanskog Engleza koji surovošću, ali i bontonskom profinjenošću tjera Olivera Twista da jede «govna». Nema odvratnije ekranizacije do prikaza engleskog viktorijanskog plemstva i njihovih međusobnih odnosa koji su do najsitnijih detalja zrcalni ogled bontona kakvog danas znamo. Isto tako nema ni bešćutnijih i surovijih ljudi do onih koji stoje iza takvih likova. Ma jebo ti manire, kad ti je bogatstvo izgrađeno na porobljavanju kolonijalnih zemalja i domaće radničke klase. Jebo uglađenost. Jebo sustezanje i uštogljenost. To uzrokuje manijakalnu eksploziju i pojavu serijskih ubojica. Jebo «dobar dan» kad je «bok» kraće i prisnije. Jebo Angelinu Jolie. I oženili se njome. To vam od srca želim. Ona je najpička svih vremena.
Zabranjeno čitanje mlađima od 21 godine
Hesuse, hesuse, velika mizantropija me spopada, veliki bijes, mržnja…mržnjaaaaaa…u kuraaaac. Evo šiljim kolac. Friški, glogov. Fino sam ogulio koru i tri puta pročitao Andrićevu «Ćupriju». Tamo je izvrsno opisano nabijanje čovjeka na kolac. Eeeee, kako su to stari Turci radili, s istančanim osjećajem za izbjegavanje vitalnih organa. Kako su bili suosjećajni sa situacijom. Nabiju te na kolac i puste da živiš više dana tako probušen. Hm. I još ako imaš proljev… gadan prizor. Jebote, ali to negdje žulja, u dupe. Homoseksualce nisu nabijali na kolac. Namjerno. Njih su vezali na veliki kotač - nakon što bi im ropkinje otplesale par trbušnjaka i nasjele više puta na kurac, što je za njih bilo neprirodno i nadasve odvratno – i pustili da im vrane kljucaju govnom umazane penise. Za vegetarijance su također imali vrlo efikasnu torturu. Iz vesele gomile uzeli bi, na primjer, dva druga, stara prijatelja od djetinjstva. Kako su prepoznavali u mnoštvu otetih i zarobljenih ljudi vegetarijance? Po bljedilu i tragovima drača za zubima. Dakle, jednog od te dvojice drugova nabili bi na kolac, ovaj put bezobzirno, tako da što prije umre, stavili bi ga na ražanj i tjerali nenabijenog da vrti kolac. Kad bi žrtva bila reš pečena, fino bi nasjeckali ljudske šnicle, uzgajane u nekom bosanskom ili drugom dvorištu, i zatim natjerali živog vegetarijanca da pojede svojeg najmilijeg prijatelja.
Mučili su oni i lezbe. Birali bi one u čvrstoj vezi i onu koja je predstavljala muškarca tjerali bi da pokaže ženstvenost i krhkost. Budući da je to bilo neizvedivo, prepustili bi ih «Janjičarskom klubu heterojebača na lancu». Potom su ih objesili na jablan da se njišu na vjetru i ukazuju je li vrijeme pogodno za ribolov.
A što su tek radili sa srednjovjekovnim skinjarama… uuuuuuu. Bičevali su ih ogromnim osušenim crnim kurcem, odrezanim s tijela nubijskog ratnika, i tjerali da napamet nauče cijelu «Čiča Tominu kolibu» i to unazad, a potom su morali izgraditi istu takvu kolibu, na islandskom fjordu pronaći porodicu crnaca i cijeloj generaciji biti kumovi, kako krsni tako i svadbeni.
Stvarno su bili maštoviti u torturi. Torquemada je bila goli kurac za njih. Ma cijela inkvizicija plus grof Vlad bili su spram njih "zeko i potočić".
E jesu bili ludi, svaka im dala baklave i bureka.
Post je objavljen 20.05.2005. u 00:39 sati.