Marketing
Merci, merci, ko u onoj reklami.. trčim
Hvala vam najljepša i najveća i najdeblja i najduža i najjača i najšira i sve tako nešto najnešto, kaj ste mi naklikali preko stotinu virus downloadova, to mi puno znač! Moj ego sad je velik kao kuća, ljubavi imam za života sto!
Eto, da malo i našu veliku umjetnicu citiram, jelte.
No, šalu na stranu, nismo ovdje da bi se šalili. Zašto smo ovdje?
Hm.. prvo si moramo postaviti pitanje Gdje smo? Ovdje. Gdje? - da bismo mogli odgovoriti na pitanje Zašto smo ovdje gdje jesmo. Mislim da je svatko negdje drugdje, nitko nije gdje je netko drugi, a netko drugi nije gdje je nitko prvi. I nitko nije tamo. Gdje? Ovdje. Svakome je ovdje negdje drugdje. Meni je ovdje ovdje, a tebi je ovdje tamo negdje. Ali ti nije ovdje gdje je meni.
Ah, opet ja pričam nešto o ničemu (ni o čemu) što nije u skladu s tipičnim nečim o čemu se priča. Ili piše.
Kaj sam ono htjela reći?
Htjedoh reći da moram spomenuti majku.
Moja majka ima mobitel kojeg drži u torbi, ili na stolu u boravku dok je ona na poslu tak da ju slučajno netko ne bi mogao nazvati tj. dobiti na telefon. Vrlo je ne-privržena tom inače ovisničkom uređaju, a on vapi za njenom pažnjom. Ali ga ona ne doživljava. No, dok ga i doživi vrlo ga malo doživi.
Recimo, danas ujutro ga je malo doživjela. Stigla mi je esemes poruka:
- Bok mali, kaj mi radiš?
- Depiliram noge. A kaj ti meni radiš, majka?
Nakon nekoliko desetaka minuta (midl nejm joj je Eustahije Brzić, ali tako ju zovu samo prijatelji) majka vraća esemes poruku koju je prvo morala dobro razraditi, smisliti što će mi odgovoriti i prilagoditi mojem uzrastu.
Poruka je glasila ovako:
- Razmišljam
I to je bilo to.
Bez objašnjenja, bez interpunkcije, bez nečega, ni s čim, bez ičega, ni o čemu, o ničemu, i bez čega, ni bez čega.
Ona razmišlja.
Moja majka razmišlja.
To je pohvalno, zapravo. Ne razmišljaju sve majke, o ne. Neke samo sjede. Neke samo sijede. Neke su već sijede. Neke ne.
Moja majka često sjedi, a već je odavno sijeda samo što se farba pa odaje dojam prirodne crvenokose zelenih očiju.
Uglavnom, to s esemes porukom htjedoh podijeliti s vama jer znam da ćete me vi razumjeti.
Moja majka je meni vrlo duhovita, a ona sama to ni ne zna - da (mi) je duhovita.
Jučer nas je nazvala baka – od mojeg oca ženine sestre muža punica, iliti majkina majka - i priča o nekoj ženi koja je u bolnici.. pita moju majku kaj joj je, ovo ono..
- I, kak je Barica? Kaj joj je?
- Šlagirana je – moja majka odgovara.
- A vu kaj? (iliti A u što?)
Moja majka zbunjeno:
- Pa u glavu.
Eto, u mojoj obitelji zabava cjelodnevna je zajamčena. Dođite i uvjerite se sami. Prvih petstotinačetrdesetisedam posjetitelja dobit će besplatan primjerak kuhane ćufte moje majke. Upravo se kuha.
To ne smijete propustiti!
Dobila sam neke primjedbe kak previše otkrivam o svojoj majci.. Veli ta osoba Da moje dijete o meni tak piše kazne bi uslijedile.
Recite mi, pobogu, dal ja nešto loše o majci svojoj pišem? Grdim li ju? Ismijavam? Blatim? Crnim? Smijem joj li se iza leđa? (inače, ona je pročitala tekstove, rekla je da sam looda, ali nije rekla da ih izbrišem - jer su joj smiješni)
Ja mislim da ne.
U svakom tekstu naglasim da je duhovita i da ju volim i da mi je jedina. Kak je onda ta osoba stekla dojam da je ovo što pišem o majci svojoj (ove ČINJENICE) negativnog predznaka? Recite mi to. Jer ja stvarno ne razumijem.
I onda je kondukter rekao:
- Pa, čujte, nije sve u brkovima.
Hahahahaha.
Svi smo se jako glasno nasmijali, grohotom čak. Cijeli kupe je čuo. Još se dugo prepričavala ta anegdota po tom istom vlaku, generacijama putnika.
Jeste li i vi doživjeli sličnu situaciju u vlaku?
Ako volite vodku iliti votku.. evo jedne svjeCki poznate.. jako je fina, so they say.. Slika je gore.. kod naslova..
Od breskve je. Ali vele mi da inače nema okus po breskvi nego ju samo zovu Breskvica. Ne znam ja, tak vele. Ja ju imam.
A vi?
Post je objavljen 19.05.2005. u 19:05 sati.