imamo neku slatkicu od asistentice. još je i frendica od mog buraza. al je društvenjak po prirodi. a radi polu analitički posao. danas joj nekaj cijeli dan objašnjavam i svi me pitaju od kud mi snage više jer "mala je smotana." ma nije! samo je jezik zanima više od brojeva. al u jezicima ni para. a u brojevima ima.
da li se čovjek može samo tako prekvalificirati? ja mislim da ne. kad imamo tih nekih 18, 19 godina kada odlučujemo kaj bumo bili kad bumo "velki" vode nas emocije ispred razuma. većinu nas. čast proračunatim izuzecima. tako sam ja:
a) željela studirati arheologiju
b) upisala engleski (i to jednopredmentni) jer ga znam. pa da se ne mučim puno.
c) ne završila jer mi je bilo dosadno i imala sam "pametnijeg" posla.
al ja sam u duši i dalje društvenjak a ne prirodni matematičar analitičar. nekak sam se naučila zbrajati i oduzimati, i račuati postotke i gledati brojke, ali ipak ne volim to raditi i nekaku uvijek to uspijem izbjeći. iako kad vodiš firmu u HK teško je pobijeći od banaka, akreditiva, P&L-a itd. no ja sam snalažljiva. i imam dosta iskustva (10 godina rada) i dosta godina (23. i pol). pa sam se naučila. al se nisam prekvalificirala. nego sam se istrenirala. ali sam se i malo izgubila. sebe. a naša asistentica. ona je dosljedna. sebi. jebesh brojke. ona je ona. a i mlada je. bum joj ja pomogla. bolje tonego da postane veshtica ko ja! al zato je snalažljiva. kad neka ne zna u excelu ona ode na gugl pa gugla! meni to ni palo na pamet. ja to metodom trial and error.
Post je objavljen 19.05.2005. u 14:31 sati.