Nalazim se u restoranu imena Bistro Konjščanka, vlasništvo gospođe Branke Matus, u drito Konjščini, kod koje pijem prvu jutarnju kavu i čekam, kaže, prave špek fileke, s parmezanom i limunom.
Nastojim gospođu Branku šarmirati, e ne bi li mi pomogla da nađem negdje sobu s kupaonicom.
Nekad su u ovom restoranu iznajmljivale sobe, a sad je sve pošlo nizbrdo.
Gospođa je vrlo ljubazna i siguran sam da će mi pomoći.
A sad pogledajte što danas klopam. Prava svečanost. Jučer sam klopao samo jedan sendvič i popio tri litre mlijeka. Sad sam gladan kao, kao... nekad De Belly u tri ujutro, kad se dizao u nekim hotelima gdje smo zajednički boravili i otvarao konzerve i pravio nekakve sendviče.
Zapravo, na ovom putovanju bit će najteže sa spavanjem. Dobro, mogao bih se ja smjestiti i u kakvoj štali, ali sutra ujutro moram dobro izgledati, jer idem izravno u program HTV 1, u emisiji Dobro jutro Hrvatska (izmeđi 7,45 i 8 ujutro). Dolazi mi Mario Sviben, bratić Vladekov, s ekipom iz Krapine. Moram se urediti, malo ispeglati, obrijati i sve to.
A gdje to učiniti? Pojma nemam. Ufam se u gospođu Branku, ili još bolje - Brankicu!