jucer je macak iz virtualne zajebancije uskocio u stvarnost, cisto nenadano plavom kemijskom u zelenoj biljeznici pala je the "m" word. zbunjena, nekoliko trenutaka zurila sam u taj neobican prijelaz, zabrinuta i zabezeknuta.
zar je to to?
granice moje maste i pisanja. bas kad je zelena biljeznica trebala postati meka restauracije prijasnjeg stanja pricanja prica.
krenulo je ovako:
KRV IZ NOSA
stavili su mi u ruke zadatak "ozbiljenje u sadasnjosti" i ja sam odigrala stvar na nacin da ne znam o cemu se radi.
ali znali su da znam.
- bez pretjerivanja! - rekli bi da stvarno pricaju.
ali glasovi u glavi nisu glasovi u smislu vokalizacije. nijemo sapcu iz podsvjesti, smjeskaju se bez iskrivljenih usana i cereka koji bi se gubio u praznini.
- imam tumor na mozgu, ponovno. - odgovaram im.
- nije vazno. - odvratili bi da mogu razmisljati.
potekla mi je krv iz nosa bez povoda, kao da sam ponovno dijete.
- ali ja nisam dijete, a rijetko sto se dogadja bez povoda. - prosiktali bi, da u meni nema nade.
tako ce "ozbiljenje u sadasnjosti" morati prihvatiti svoje dovrsenje u masti, macak se odmara.
Post je objavljen 19.05.2005. u 12:15 sati.