Administracija ili šta bi Englezi rekli "red tape". Nepresušan izvor iznenađenja, frustracije i gubljenja živaca. O tome bi se moglo danima, pa stoga evo sam nekoliko slučajeva.
Slučaj 1: Za upis u srednju školu (davno je to bilo, ali sjećam se još:) trebalo je ovjeriti kopije dokumenata za predat na školu drugog izbora. Oni koji su to napravili prije rekli su mi da to ide brzo, samo ti žena pogleda original i lupi par pečata. Dobro, rekoh, sounds too good to be true. Upisi su bili u ljeto, tako da je u zgradi bilo užasno vruće, čekaš dok se babe prešetavaju između soba tog monstruoznog labirinta. Uđem ja napokon, stavim ženi dokumente na stol i onako cupkam nestrpljivo. A ona, onak elegantno popunjena, hladi se nekim papirima, priča s kolegicom, a drugom rukom trpa u usta po dvije one Kraševe mini-čokoladice. Vidim ja ne jebe me za suvu šljivu, meni vruće i nervozan sam pa joj rekoh "Dajte, možete požurit, zatvorit će mi škola", a ona se totalno ravnodušno okrene i čak dobronamjerno prozbori "A šta je momak? Di je priša? Pa misliš ti da je to meni lako?" :)) Totalno me razoružala tom mirnoćom pa sam se samo nasmiješio a mislio sam u sebi "Stavio bih te ja da kopaš kanale pa bi vidila jel to teško, lupaj te pečate, a usput bi mogla i malo lakše s tom čokoladom"
Slučaj 2: Fakultet. Referada. Mjesto potpunog užasa i birokratske zavrzlame. Za svaku godinu studija po jedna aždaja. Ove za Prvu i Treću godinu su slovile kao najgore, za Drugu i Četvrtu kao dobre. Ako imaš sve uvjete, dobro je, možda ćeš samo par puta ispast iz reda da bi ispunio još neki dodatni formular. Ako nemaš uvjete, počinje show. "Žalite se Dekanu, ne mogu vas ja upisat bez uvjeta!!!!" - "Ali gospođo, imam potvrdu da... " - "Nema potvrde, moraš položit ispit!!!" - "Ali stipendija, dom, dajte... (suze ako je studentica, p**** materine ako je student)..." Barem je veselo dok čekaš, posebno ako imaš sve položeno i zahvaljuješ Bogu dragom da nisi otišao na onaj tulum i da si položio taj zadnji ispit.
Slučaj 3: Registracija auta na MUP-u. Dakle, posao s policijom, po definiciji ne može biti logično i/ili inteligentno. Mijenjao sam vlasnika auta, sa oca na sebe, sve ostalo ostaje isto, uključujući i tablice. Donesem hrpu papira, ugovora, biljega i bacim na pult nadajući se da neće biti one strašne rečenice koja počinje s "Morate još...". Sljedeće što sam čuo bilo je "Morate još donijeti tablice" :) Zašto? Pa ostaju iste, mijenja se samo vlasnik. "Morate mi ih donijet na uvid, pa ih vratite na auto."
Ali parkirao sam daleko, teško ih je i skinut jer je staro auto, moram odšarafit, dajte, pa iste su... "Moram ih ja vidjet"
Ma, nisu ništa posebno :)
Po izrazu lica sam shvatio da sam pretjerao i da šala nije dobro legla. "Znate šta, gospodine, donesite mi tablice inače nemamo šta razgovarat"
Sad ide cenzura mojih psovki... Sebi u bradu jer sam pristojan momak. :)
Post je objavljen 29.06.2004. u 15:15 sati.