Jučer:
Buđenje, doručak, sranje, bicikl, posao, sendvičina, posao, bicikl, kompjutor, Simpsonsi, pire krumpir i filana paprika, kompjutor, drkanje, pranje, tramvaj, KSET, buka, automobil, kompjutor, štrudl od jabuke, drkanje, televizija, spavanje.
Eto, skraćena varijanta. Jednostavnije Vama, a bogami i meni. Doduše, ovako se gubi pokoji humorni detalj. Ali obično su ti detalji humorni samo meni. Pa se ja doma sam smijem njima. I to ne jednom, već skoro svaki put kad ih pročitam. A danas sam u novinama pročitao da je smijanje na šalu koju si sam izvalio, a da se nitko drugi ne smije, jedan od sedam razloga zašto pucaju veze. Na sreću, nisam u vezi, pa nema štogod puknut. Što onda? Da li ću ja puknuti? Hmmm....
Sreo sam danas prijatelja iz osnovne škole. Presreo me dok sam prelazio ulicu. Imao je kacigu i vozio se na motoru. Bio je sav odjeven u kožu. Imao je maramu oko vrata. On je vatrogasac. Nisam ga dugo vidio. Bili smo najbolji prijatelji u osnovnoj. On sad vozi motor. Zbog njega nisam uspio podignuti pasoš. Malo sam bio ljut zbog toga. Ali dobro. Već ću ga podići.
Ima jedna stvar koja mi je jako zanimljiva i već dugo vrijeme nedokučiva. Kad god je neka utakmica, i to najčešće europska, na programu, u poluvremenu daju reklame. Logično, reći ćete, a ja ću se složiti. No, zašto to nisu reklame koje i inače gledamo kada je prostor predviđen za reklame? Zašto su to reklame u kojima glasom tek umrlog čovjeka, neki gospodin iz Dumitrovca Donjeg izgovara rečenice tipa: "Već četiri stoljeća sa Vama. Dugogodišnje iskustvo. Proizvodi od betona. Betonska galanterija. Betonpro, Kurilovec Prčnjatorski." Dok čičica to izgovara, mi gledamo kako se na ekranu izmjenjuju slike prvo džinovskih skladišta betonske galanterije ("betonska galanterija", bog te mazo!!!!), pa obavezno mora biti slika viljuškara koji prebacuje betonsku galanteriju s jedne strane skladišta na drugu. Zatim vidimo i sliku nekog vijadukta ili nečeg sličnog. I tako mi vidimo jedno petnaest takvih reklama. I to samo u poluvremenima utakmica. Ja nikad ne vidim takve reklame u pauzi sapunice. Da li to znači da su to isključivo muške reklame? Ako da, da li svaki muškarac poželi kupiti tonu armiranog željeza kada to vidi? Samo zato jer je pripit i u sebi ima kilu čipsa, kikirikija i kokica? Opet hmmm...
Razmislite, pa recite...
Post je objavljen 18.05.2005. u 23:03 sati.