Apsolutno sam zenirana cinjenicom da je toliko malo razumijevanja u ovom svijetu. I to me zaista poprilicno ljuti. No bez obzira na to, mi nastavljamo rasti. Sve dok jednoga dana ne prerastemo sami sebe u nastojanju da dostignemo velicinu koju smo zamislili, negdje daleko u svojim snovima i vizijama onoga sto bismo zeljeli biti. Kako se mozemo razvijati kao osobe ako ne poznajemo sebe kao osobu? Ne mozemo. I moj strah proizlazi iz tog zakljucka jer…ja svjesno ne poznajem samu sebe. Svako malo, kada napokon pomislim da sam na tragu, ucinim nesto potpuno netipicno za misao koja mi se javila u glavi kao moguce rjesenje, moguci trag sebe…Moji dijalozi u glavi ponekad su iznenadujuci i tada se javlja jos i taj treci glas, moj glas cudenja i opce pobune, te se taj dijalog pretvara u grupni razgovor (znamo da vise od dvoje ljudi cini grupu), a moja misao o postojanju sebe kao stabilnog ljudskog bica ispari negdje u zrak gdje se sjedinjuje sa atomima kisika i dusika visoko u nebu i odlazi negdje daleko, zauvijek izgubljena. A tko zna kada ce se pojaviti nova. Mozda su u biti svi ti moji pokusaji uzaludni. Mozda ja samim tim svojim nastojanjima da spoznam pruzam otpor istinskoj mogucnosti spoznaje. Jer poznato je da, ako necemu stremimo previse se angazirajuci oko rezultata, zaista i nailazimo na stalne prepreke. Naravno da su prepreke uvijek tu kada se trazi od nas odredeni napor da bismo se razvili, ali ova vrst prepreke pri silovitom nastojanju da se preskoci moze biti glomazno uvecana samim konstantnim nasrtajima na nju. Poput pokusaja gasenja vatre uljem. Tu vrijedi ona misao da, sve planine, brda i Himalaje mozemo nadici jednom veoma mocnom stvari, to jest oruzjem koje je veoma jako, a to je misao. Dakle, i za te silne prepreke postoji mogucnost da ih nadidemo mislju. Covjek iz jedne misli, ne samo da moze uciniti cuda (kao sto je preskakanje prepreka i planina) vec moze stvoriti svasta, moze proizvesti hrpe drugih, razlicitih misli koje, profinjeno i logicki poslagane mogu tvoriti genijalne umne tvorevine, velicanstvene naslove, misticne price, znanstvene postavke…Misao je mocna stvar! Ako covjek misliti zna, naravno…
Naime, poanta svega je da sam ja zeljela ispricati jedan dogadaj poprilicne emocionalno, psihicki, umno i logicke rastrojenosti jednim dogadajem…a za to je bila dovoljna samo jedna osoba. To jest, osim te jedne jos je jedna pasivno sudjelovala, a jos njih 9 sudjelovalo je…hm, jos pasivnije. Ali to u ovom slucaju nije ono sto je bitno. Bitno je to da je situacija nastala iz jednog cisto normalnog pokusaja da osoba koja je tu da bude poducavana nastoji pridobiti paznju osobe koja poducava i koja je tu, izmedu ostaloga, iz jednog prioritetnog razloga, a to je da nesto cak i NAUCI te sve osobe koje su tu da budu poducavane,osim sto ih mentalno zlostavlja. Osobe koje su tu da budu poducavane su tu, da se razumijemo, jer su primorane biti tu i nisu imale nikakvog izbora, osim izbora koji to ujedno i nije, a to je koju ce okolinu izabrati za izvrsavanje svoje intelektualne obveze (skolovanja). Naravno da osoba moze svjesno odabrati da preskoci taj vazan dio svog zivota koji mu je, naglasavam, od velike vaznosti za neizvjesnu buducnost, ali to je upravo ono sto osobu prisiljava da ipak krene tim trnovitim putem. Dakle, ipak nema izbora. Dok je sama osoba koja poucava, da se razumijemo, imala pregrst drugih mogucnosti za ispunjavanje svoje gradanske obveze i da bude na korist drustvu i zajednici. I njezina je odgovornost ta sto nije uspjela previdjeti svoju nekompetentnost u profesiji koju je svesno odabrala. A time ne mislim na smjer o kojem poducava, vec na samo zvanje osobe koja poducava. Svoj smjer mogla je usmjeriti na neka druga podrucja primjene, umjesto na prosvjetu.
Ja necu sada podrobno opisivati tijek situacije, vec cu samo navesti mogucnosti kako je situacija mogla zavrsiti. Naime, osoba koja poducava (okp), na nastojanja, jedne od osoba koje su tu da budu poducene (okstdbp), da pridobije njenu paznju, mogla je smireno, jednostavno dati rijec okstdbp i pustiti je da govori, bez prekidanja. I nakon sto je saslusala njen problem, trebala je zanemariti sve okolne cinjenice i razloge toga problema i jednostavno ispunjavati svoju profesionalnu duznost, a to je da pomogne taj problem rijesiti, isto onako smireno. Ali ne, osoba koja poducava ne samo da nije smireno dala rijec okstdbp, niti je saslusala njen problem do kraja, vec je osoba koja poducava iste sekunde, ne razmisljajuci, u svom umnom centru formirala zakljucak na temelju cinjenicnih razloga koji su u biti, hmph…djelomicno nevazni (barem u ovoj situaciji) i od skoro nelogickih premisa. Osoba koja poducava podigla je glas na zavidnu razinu i svojim neartikuliranim tonovima pocela iskaljavati svoje frustracije tipa «osobe koja poducava koja nije uspjela poduciti» umjesto da je smirenim glasom pokusala poduciti ponovno (sto i jest, ako se ne varam, njena primarna odgovornost). Treba naglasiti, da, u ovoj situaciji, ne samo da osoba koja poducava nije ispunila svoju duznost kao osobe koja poducava, vec je i izazvala poveliku bujicu negativnih osjecaja kod maloljetne osobe, sto je nadam se, zakonom kaznjivo. Osoba koja je tu da bi bila poducavana ostatak je sata, a nakon toga i dana, bila pod konstantnim napadajima bijesa i njeni zivcani ogranci bili su na samoj granici, sto su, posto su bili u neposrednoj blizini, prozivljavali i ostali. Jedna od osoba koja je tu da bude poducavana, to jest sama zrtva, ne samo da pati od psiholoski, emocionalnih, umnih i mentalnih trauma i ne samo da je ostala potpuno razocarana u zivot (osoba koja poducava razbila joj je svaku nadu da spozna samu sebe jer potaknula je u njoj osjecaje koji su je nadasve zgrozili – ljutnju, srdzbu i gnjev, a inace je vidjela sebe kao sasvim pristojnu, miroljubivu mladu osobu…), vec i njen pogled na prosvjetu i ljude koji rade u njoj, nikada nece biti isti…
(ovo je bio samo jedan od nacina izivljavanja i oslobadanja emocionalnih oblika blokada- u ovom slucaju gnjeva,i svaka slucajnost sa pojedincima iz stvarnog zivota je sasvim slucajna i ne treba biti shvacena osobno)
zakljucak: iz svake buhe, ako se dovoljno potrudimo, mozemo stvoriti slona.
Post je objavljen 18.05.2005. u 20:26 sati.