Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/asboinu

Marketing

Bitke Prvog Svjetskog rata

Ujutro 26. kolovoza 1914. godine počela je bitka snažnim napadima postrojbi ruskog središta, ali i njemačkih postrojbi na krilima. Proboj ruskih postrojbi u središtu samo je išao u prilog njemačkim planovima. Prodor ruskih 15. i 23. korpusa zadržan je snažnim otporom njemačkog 20. korpusa, pa su snage ruskog 23. korpusa prisiljene na uzmak prema Najdenburgu, a istodobno njemački 1. pričuvni i 17. korpus kod Rothfiessa potukli su ruski 6. korpus i odbacili ga dalje na jug. Njemački 1. korpus tek predvečer izbio je pred ruski 1. korpus kod Uzdaua. Hindenburg je zapovjedio 1. korpusu da odmah zauzme grad Uzdau i produži napad dalje, dok je 20. korpusu zapovjedio da svojim južnim krilom preko grada Najdenburga udari u sam bok ruskog središta. Oko 1100 sati 27. kolovoza njemački 1. korpus zauzeo je grad Uzdau i produžio napad prema gradu Zoldau, a istodobno je njemački 1. pričuvni korpus stigao nadomak Vartenburga, a 17. korpus produžio je napad prema Ortelsburgu. Ruski zapovjednik Samsonov nema uvid u situaciju i ne zna kakvo je stanje njegovih krilnih (1. i 6. korpus) korpusa, on produžava napad sa 13., 15. i 23. korpusom na njemački 20. korpus. Ovo odgovara u potpunosti Hindenbergu, pa on zapovijeda 1. korpusu da zauzme grad Najdenburg, a 20. korpusu šalje u pomoć landversku diviziju Goltz, dok 1. pričuvni i 17. korpus produžavaju napad na crti Allenstein – Pasnehajm. Zapovjednik ruske 2. armije Samsonov povlači skroz krivi potez jer ne zna gdje su mu krilni korpusi. Naime, on je uvjeren da su njegovi krilni korpusi na mjestima gdje bi trebali biti, no nije tako. Njegov 15. korpus i jedna divizija iz sastava 23. korpusa i dalje uporno drže crtu Hohenstein – Milen – Grossgardienen, a 13. korpusu koji je zauzeo Allenstein zapovijeda da izdvoji jednu brigadu i uputi je u pomoć 15. i 23. korpusu. Tek 27. kolovoza zapovjednik ruskog Sjeverozapadnog fronta zaključio je da je Samsonova 2. armija ugrožena, pa on zapovijeda zapovjedniku ruske 1. armije da pojača napredovanje na svom lijevom krilu i pomogne 2. armiji. No, sve je to sada prekasno i uzalud. Nadnevka 28. kolovoza njemački 1. korpus izbio je pred grad Najdenburg, a postrojbe njemačkih 1. pričuvnog i 17. korpusa nezaustavljivo nastupaju prema gradu Willenbergu. Tek sada i Samsonov shvaća da mu prijeti okruženje, pa zapovijeda 13. korpusu da zauzme složaj kod grada Muschakena i okrene svoj front prema Najdenburgu kako bi se ostale postrojbe mogle tuda izvlačiti. Poradi slabe veze ruski 13. i 15. korpus povlačiti su se počeli tek oko podneva 29. kolovoza, a tada su već postrojbe njemačkog 1. pričuvnog i 17. korpusa bile ispred grada Willenberga, te ga 30. kolovoza i zauzele. Time je i završeno okruženje glavnine ruske 2. armije (13., 15. i 23. korpus). Nadnevka 29. kolovoza jedna je gardijska divizija 2. ruske armije očajnički pokušala probiti obruč, ali u tome nije uspjela. Hindenberg očekuje intervenciju ruske 1. armije, pa ostavlja samo 1. i 17. korpus da drže obruč, a 1. pričuvnom i 20. korpusu, te landverskoj diviziji Goltz zapovijeda da se utvrde kod Allensteina i dočekaju postrojbe ruske 1. armije. Zapovjedniku 17. korpusa Makenzu zapovjedio je da štiti bok i pozadinu 8. armije na rijeci Alle, ali ovaj ne sluša zapovijed i samoinicijativno napada ruske okružene korpuse u želji da ih uništi. No, samo puka sreća i inertnost ruskih zapovjednika 1. armije spasila ga je od uništenja. Naime, Hindenberg vidi da je 1. armija spora i inertna, pa izdvaja snage 1. korpusa koje spašavaju 17. korpus od totalnog uništenja. Istodobno zapovjednik 1. armije razvija svoje korpuse na slijedeći način: 2. i 4. korpusu zapovijeda da izbiju na crtu Projsisch Ajlau – Bartenstein – Bischofstein, konjaničkom 2. korpusu da izbije pred grad Wormditt, ali su te zapovijedi izvršene tek 29. kolovoza. Međutim sve je već bilo previše kasno, jer su njemačke postrojbe 30. i 31. kolovoza uništile ruske okružene snage.
E, a sada o gubitcima. Athumanunh je usporedio i njemačke i ruske izvore, pa dok u njemačkim stoji da su zarobili 92 000 ruskih vojnika i izbrojili 50 000 mrtvih ruskih vojnika, a za svoje gubitke govore da su 10 posto od ruskih. Na drugoj strani ruski izvori navode 70 000 zarobljenih, ranjenih i poginulih zajedno. Bilo kako da bilo gubitci su uvijek za sve vojske strašni i katastrofalni.


Post je objavljen 18.05.2005. u 19:45 sati.