od naslova pa do prvog slova ovog bloga trebalo mi je samo nekih 45 minuta... baš sam počeo nešto kuhati, pa onda dok sam to i pojeo... pa ovo, pa ono.... i evo me sad...
kao prvo, ne znam zašto si ne mogu pogledati blog s kompa kod kuće??? na poslu sam ga mogao pogledati????
danas sam uglavnom imao naporan dan... ne toliko fizički i psihički, makar je i toga bilo... više sam se umorio radi - ulizivanja... ne onog klasičnog, nego onog: "kupac je uvijek u pravu"... pa čak i onda kad nije u pravu! a ovaj put nije bila u pravu! al sam morao prijeći preko toga i kapitulirati!!! a to TAKO MRZIM!!!!!
ne volim se ulizivati ni radi sebe, a kamoli za koga drugoga i kome drugome... užas! to je za mene podcjenjivanje mene kao osobe i pojedinca!
nego, razmišljao sam danas nešto malo - koji posao je najteži??? kod nas vjerojatno svi!!!!! ali ja bi dodao da je fakat teško biti obični referent prodaje... svi su uvijek u pravu i svi ti uvijek seru po glavi! i izvana, i unutar kuće/firme... ajd dobro, više ovi izvana, a onda se moraš ulizivat ovima unutar pa sve to vodi u začarani krug suckinga :(
vani je napokon sunčano, malo friško, ali puno bolje od one kišurine i tuče što je padala... a meni se spava :((
jučer sam iz dosade i gluposti išao prati suđe i brisati prašinu po stanu.... oko ponoći!!!!!!!! i sad nek mi netko kaže da sam normalan??????? :))) al mi je barem sad sve skockano kak treba!
kad nemam inače vremena....
opet napominjem, baš bi mi trebala neka cimerica :))
Post je objavljen 18.05.2005. u 17:48 sati.