Ponedjeljak popodne, mjesto radnje Zagreb, Pantovcak. Kum Rokica, kum Shanti i jedan stari Citroen BX. Majstor nam je preporucio da ga ne forsiramo previse kako bi stigli do Skopja. Odlucili smo voziti 80 na sat, no nismo ni slutili u sto ce se pretvoriti nase putovanje. Znate i sami kako je kroz Slavoniju: pogledas desno - ravno, pogledas lijevo - ravno, gledas u cestu - ravno. Monotoni zvuk motor pri toj brzini nas je polako odveo u stanje slicno bestezinskom. Imas osjecaj da se u stvari ne kreces jer je sve tako jednolicno i sporo. Rijetki auti koji su bili na cesti su nas preticali takvom brzinom da smo ih usoro ignorirali kao pojavu, jer nam nijedan nije ostajao u vidokrugu duze od par sekundi. Usli smo u svijet tisine. Do Beograda nismo izmijenili vise od tri cetiri rijeci. Potpuno smo se povukli u nutarnje dozivjaje, sve vise i vise bivajuci uvjereni da smo u stvari u nekom simulatoru voznje i da ce netko otvoriti vrata u 3D ekranu i reci da je vrijeme isteklo. Nakon 5 predugih sati sutnje, sreli smo se u Beogradu s nasim prijateljem koji nas je odveo u sam centar grada na veceru. Iz potpune tisine, odjednom smo se nasli okruzeni nevjerovatnom vrevom. Setali smo kao da smo sisli s mjeseca i kad nam se povratila svijest, uhvatili smo se kako buljimo u neprekidne kolone jako lijepih i jako izazovno odjevenih zena koje su prolazile pored nas. Oboje smo odmah potvrdili glavobolju... Nakon dva sata krenuli smo dalje prema jugu. Rokica je malo odspavao, a onda je dosao red na mene. I eto preokreta: umjesto spavanja i odmaranja, nesto nas je puklo na suprotnu stranu i doslovce se nismo prestali zajebavati, pricati i urnebesno smijati sve do Skopja, nekih 6 sati kasnije. I tu smo imali glavobolju, jer ta je konverzacija bila vise izraz muke, frustracije i nemogucnoscu promjene okruzenja, nego li bilo cega drugog. I bas nam je dobro sjelo razjasnjavanje razlike izmedju lucidnog i luckastog. Mi smo bili vise ovo drugo, luckasto. Puno vise...
Post je objavljen 17.05.2005. u 16:58 sati.