19:03
Dobrica, Blondie i ja izlazimo iz zgrade fakulteta.
Blondie je upravo dogovorila diplomski kod čovjeka
kod kojeg su mnogi bezuspješno pokušavali, pa ju
tapšemo po glavi.
Ispred zgrade su tip i štene haskija.
Dobrica i Blondie odmah prilaze i počinju se rastapati
od miline. Štenetu je vruće i boli ga briga za
nas pa se sakriva dublje u grm.
Razgovaramo o odgoju štenaca, igračkama za grizenje
i sličnom.
19:10
Blondie se udaljava a Dobrica i ja krećemo u knjižnicu.
Pričam joj štoriju o tipu sa štenetom.
On mene zna, samo me se ne sjeća, dok se ja njega sjećam
jako dobro. Zove se Harry i hodao je s mojom prijateljicom
iz razreda, Ljupkom.
"Hodao" je preblag izraz. Oni su bili najbolji par svih vremena,
oni su trčali u svijetlu budućnost punu rozih pahuljastih
oblaka i cvjetića i plavog neba, bili su zaljubljeni,
savršeno su si odgovarali i sve je išlo nevjerojatno glatko dok ga
one nije napucala i zabrijala s Bogatim Tatinim Sinom, također iz
razreda.
Razred je bio iznenađen, šokiran,zgađen.
Ljupka i Tatin Sin su poslije nekog vremena prekinuli i sad
se ignoriraju na razrednim funkcijama, ili paze da se ne bi
pojavili oboje na njima.
19:17
Dobrica piše email, a ja listam knjigu Iana Rankina na
polici "suptilno preporučuemo".
Prilazi on. Školski Knjižničar, mentor na nekoliko Lidrana
na kojima smo sudjelovali s različitim uspjesima i jedini
čovjek kojeg znam koji sluša Treći program Hrvatskog Radija
(bez uvrede).
Rukujemo se, di ste, kako ste, a onda kraj nas prolazi mladić
s kojim Knjižničar razmjeni nekoliko srdačnih rečenica.
Nakon mladićeva odlaska nastavljamo di ste, kako ste, te dolazi
udarac koji sam očekivala, ali me opet nekako iznenadi.
-Kako faks ?
-Dobro.
-Koja godina?
-Parcijala četvrte
Lagana zbunjenost
- To je Ipsilon i....
-Nije Ipsilon, upisala sam Z-
govorim crveneći se unaprijed.
Zbunjenost zamnjenjuje očito razočaranje.
- Upala sam Ipsilon, ali nisam ono drugo pa...
- I nisi pokušala opet ??
-Pa, eto, Z mi se činilo ok i tako..
osim toga, nije mi se dalo biti još jedan nezaposleni
profesor Ipsilona.
Mrštenje
-Nisi morala biti samo profesor, mogla si biti prevoditelj,
pisac, raditi nešto sa.....
Svaka nova riječ dublje me zabija u tepison knjižnice.
Ostatak razgovora prolazi u magli, Knjiničar odlazi
skupiti kćer, a ja odlazim do stripova.
22:20
Kod kuće se nesmotreno opuštam i svi grijesi prošlosti i
sumnje i predbacivanja i ostale ružne stvari zaskoče me
iz dna ormara. Ipsilon je trebao biti moj životni poziv,
bez obzira na mogućnost zaposlenja stvar za koju sam stvorena
i koju bih dobro radila. Ja i svioko mene znali smo da nema
do Ipsilona. A sad studiram Z. Koji je dobro zamišljen, ali
loš u praksi i koji mi ponekad užasno ide na živce svojom
pretencioznošću jer je na neki način beskoristan.
Živote moj, propao si na početku, najbolje tvoje godine
trošim na gluposti, primajući sućut Knjižničara ovoga svijeta,
sudbino kleta......
i tako do ponoći.
00:00
U ponoć počinjem gledati glupi akcijski film i zaboravim.
Bar na neko vrijeme.
2:10
Prije spavanja otkrivam madež na rubu gornje usne i pitam
se kad se tu stvorio.
Post je objavljen 18.05.2005. u 13:28 sati.