Ispod moga štramca...
naboralo se more u daljinama.
Ležim nezainteresiran za događanja oko sebe i
toćam pileće nogice u mlakoj bari koju neki još zovu i Jadransko more.
Uopće me ne zanimaju novosti iz našeg pravosuđa.
Tako skoro uopće nisam uočio jednu zgodnu pripovijest, gotovo mi je promakla.
Budući sam ipak zapamtio par detalja, prenosim vam je prema sjećanju (bubam napamet)
Čovjek biva tužen, zajedno sa suprugom, da nije vratio pozajmicu (iako je vratio - mada to nije bitno za ovu priču). Napiše ODGOVOR NA TUŽBU (naš dragi zakon tako zove pismo sudu u kojem se branimo od neosnovanih kleveta na naš račun - jer mi nismo nikad krivi - koje u tužbi bljuje neki lažljivi kreten, a kojega od milja u našem pravosuđu zovu - TUŽITELJ) unutar roka kojeg mu je sud odredio, ali, iz čistog neznanja (koje ne opravdava) potpiše samo sebe, ali ne i suprugu. Unutar mjesec dana dobiva čestitku od suda. Presuda zbog ogluhe. U toj presudi piše - ne volim te više. Također piše i da je njegova supruga dužna vratiti cjelokupni dug tužitelju, jer nije u danom roku dala odgovor na tužbu.
Dvije stvari:
1. Presuda je zakonita jer supruga zaista (formalno) nije dala odgovor na tužbu.
2. Presuda možda ipak nije u cijelosti zakonita jer je sudac (ili sutkinja, što je vjerojatnije, jer su ovakve svinjarije svojstvenije ženama - bez uvrede molim) uz mužev odgovor na tužbu u spis primio i dokaz da je dug u cijelosti vraćen, dakle sud je u trenu pisanja presude znao, ili barem mogao osnovano sumnjati, da u ovom slučaju tužitelj možda ipak laže kó pas.
I kaj sad !!! (rekla bi ona ribica iz "Nema")
Dug plaćen, a sud kaže da bi ga trebalo platiti opet.
Ajd´vi sad meni recite.. jel´tu možda j... lud zbunjenoga.
Anyway...
Dobit ćete izvješće po završetku ove sage o pravdi i istini gledanoj kroz vizir društva u ranoj fazi kapitalizma (u povijesti nazivana i divlji kapitalizam - sinonimi: "divlji zapad", "džungla", "jami i bježi kapitalizam"..., i sl.).
Post je objavljen 29.06.2004. u 09:24 sati.