... nije dobra stvar.
Navikla sam se na ono dobro.
Na ono sto me oduševljavalo.
Ono sto ga je činilo boljim od svih muškaraca koje sam poznavala i koje bih mogla upoznati.
Vrline su i dalje prisutne, no ja ih ponekad ne vidim. Barem ne u mjeri u kojoj on to zaslužuje.
Nameću se katkad samo one sitne slabosti i nebitne mane kojih je bilo i ranije, pa ih tako ima i sada. No onda ih nisam vidjela jer sam bila oduševljena velikim, dobrim stvarima.
Sada jasno vidim te sitne mane. Ne uvijek, ali kad ih vidim - smetaju mi. Ne želim ih. Postajem čangrizava. Nepodnošljiva.
Posljedica: I on zamjećuje moju losu stranu jer je ona dobra strana već dugo samo stvar navike.
A i dalje smo isti oni ljudi kao na početku priče.
Možda još i bolji. Sigurno bolji.
Ne dopustite da navika zavlada vašim životima.
Uvijek barem pokušavajte vidjeti i onu veliku, dobru stranu vaših najdražih,
ma kako vas navika ometala u tome.
Post je objavljen 29.06.2004. u 11:19 sati.