Glasovi o ustanku u Hercegovini (1875. godine) pronosili su se velikom brzinom, pa je i u livanjskom kraju počelo bježanje u planinu. Ove odbjeglice turska je vlast zvala "esekija", a oni sami sebe ustašama. Glavno im je središte bilo na Kamešnici. U jednoj dolini, zvanoj Kadijina bukva, bili su logori. Broj ustaša varirao je od 500-2000 ljudi. Na čelu svih ustaša bio je zapovjednik, ali se ime te osobe držalo u tajnosti. Najpoznatije ustaše iz grada bili su: Niko Buro, fra Bono Šarić, Ivo Badrov, Matko Markov, Ivo Kutleša i Jandre Krezo, a sa sela: Stipan Kovač, Niko Periša, Ivan Rogušić, Mate i Ante Škoro, Ilija Pelivan i Mate Vidović.