sutra je, naime, ispit. nije ujutro, sto je jedina pozitivna stvar u vezi tog ispita, nego je – pogadjate – popodne.
20ak stranica gradiva. same definicije i pet stvari, unutar gradiva, za povezati maksimalno. koliko sam ja od toga naucila? manje od 1% *faca na kojoj se vidi da se sramim*. pitate se: 'zakaj se sramis?'. sramim se jer radim same gluposti, umjesto da ucim kako treba. pitate se sada: 'kakve gluposti?'. a ja cu vam reci sta sam danas radila (imajte na umu da je dan prije ispita, a ja ga nisam bas spremila ili cak i manje od toga)..
nakon ispijanja kave doma u sobi i mirisanja zraka (zrak je mirisao na travu koju su komunalcevi ljudi pokosili iza moje zgrade ranije to jutro – ja se, btw toga ne sjecam jer sam spavala cvrstim snom), sujelovala sam u dvosatnom planiranju naseg krupnog otpada transportiranja do kontejnera za svaciji krupni otpad, koji se nalazio 50ak metara dalje od ulaza u moju zgradu. sudjelovala sam u planiranju, a ostali sudionici su bili moji roditelji. uopce se ne sjecam sad kaj smo mi to tamo razgovarali (toliko o odnosima u mom domu i opet: btw – seka je na bludnom vikendu kod decka, a njen vikend traje od cetvrtka). nakon toga sam se spremila za faks (uvukla sam se u one hlace koje sam neki dan kupila – 'uvukla' je kljucna rijec – guza je bila mrak). popila sam tamo s frendicom kavu prije predavanja i sokic nakon predavanja. na putu doma sam si kupila na jednom gradskom sajmistu torbu (koja jedina od svih torbi na svijetu ide savrseno uz one narancaste cipele koje ne nosim cesto zato kaj nemam torbu na koju pasu) i dvije majice. za jako malo novaca. sjedio je u busu pored mene mali jedan tu susjedic. imao je grozan zadah iz usta. bio ga je valjda potpuno svjestan pa je okretao glavu na sve strane, a nikako prema meni, a ja ga zato nis nisam cula. mislim da imam mozda malo problema sa sluhom. kao da sam nagluha ponekad i kuzim ljude samo kad pricaju okrenuti prema meni...dakle, mali je tak malo nekaj pricao. ne sjecam se vise kaj. a i gladna sam bila uzasno. culo mi se kako zeludac place za hranom. mama je prije posla skuhala najdrazi mi cuspajz. pojela sam pun tanjur cim sam dosla kuci. mogla sam pojesti jos jedan, ali tada bih nakon rucka bila u stanju samo jos leci. bez naglih pokreta pritom. pa sam se umjesto repetiranja ustala i oprala sudje. 'moram jos isprobati majice prije nego sto cu poceti uciti jer cu ih sigurno htjeti probati poslije pa da se ne prekidam u ucenju...'. crna s kratkim rukavima bez ramena mi je stajala odlicno. ona druga je k'o pidjama jebemu. citam etiketu:'skupljanje 2% po duzini i po sirini' pise. gledam se ja u spigl u toj majici i zamisljam je 2% manju. baz grudnjaka ce izgledat mrak. nakon toga sam se sjetila da dugo nisam igrala onu igru koju volim pa sam sjela za racunalo i igrala se malo. nije mi bas islo pa sam odjebala igru. nazvala sam decka. rekla sam mu da ucim. malo sam lagala. i malo me sad grize savjest. srat ce mi ako padnem, uglavnom. a poslije sam otisla presloziti stvari iz stare torbe u novu. nova je mnogo losija (ja volim torbe s pretincima tak da znam bar otprilike di se kaj nalazi znajuci sadrzinu svakog pretinca otprilike). ali je lijepa pa to nema veze. i pase na cipele, a to je najjaci argument joj u prilog, koji jebe svim drugim argumentima mater. prazneci staru torbu nasla sam onaj smotuljak koji sam mislila da sam jednom izgubila. 'oh,vidi smotuljak!', uskliknula sam u glavi. 'smotaj', pise ne smotuljku. smotah. pusila sam kod prozora udisuci jos aromaticniji dah mrtve trave. i lagano sam se upusila. u biti, 'lagano' je kriva rijec. najbolje sam se napusila. sjela sam s mislju kako je lose sto ne ucim, a ovog trena mislim da nije nikakav bad. pisanje me uvijek oslobadjalo neceg negativnog. ali bas na ovaj nacin kao sada.
eto, tak to su te gluposti o kojima mislim.
prosvrljala sam i po vasim blogovima negdje nakon one igre i poziva (i ne 'negdje nakon', nego samo 'nakon'). jedan tip od svih vas me fascinira. zvoni mi u glavi 'pusti ga' i 'ne gnjavi', ali svejedno mi je interesantan za popizdit. on ce znati da se o njemu radi. sjeban neki tip. bar tako ponekad zvuci. prokleta znatizelja.. dakle, on ce znati da je on 'on' o kojem pricam, a svima zajedno bit ce jasno da ja samo privlacim njegovu pozornost ovime svjesno.
sad moram ici oprati nove majice. a onda cu do 8 uciti (to, naravno, opet vjerojatno nije istina). na znam zakaj lazem kad pricam o svom ucenju.
mislim da cu na kraju oko 23 skuhati si kavu, malo prochatati, malo se pozaliti svojim virtualnim prijateljima mozda, ... a oko 1 sljedeceg dana bih mogla poceti napokon i uciti.
recite mi 'slomi nogu' ili neku slicnu pizdariju. premda nikad nisam tocno kuzila 'slomi nogu' foru. je l' to kod nas pocelo biti u upotrebi nakon sto smo si preveli americke filmske replike? ili ima neko zancenje za koje ja ne znam osim dobrih zelja satro. meni je najdraze 'sretno!'.