On my journey I change the time, leave everything behind me...
Tako sam sjebana.
I want to walk in your park. Cos I'm alone, I want to walk in your heart. Where are you? I don't know ...
Ponekad stvarno pozelim da sam bezosjecajna i hladna bitch koja nikoga ne jebe ni 5%. Ma koliko se ja trudila biti bitchy; ne mogu. U nekim situacijama kazem sama sebi: "Stisni zube, i proci ce. Samo budi hladnokrvna." Mozda ponekad i uspijem a to najcesce traje par sekundi; i onda se slomim. Zasto toliki osjecaji? zasto tolika patnja?
Htjela bi sjediti
u kutu neba
i jednostavno
promatrati.
Tebe,
njih,
vase patnje
ma koliko se smijali.
i Fejkali.