Kolegi se danas žalim kako me stravično boli glava. Odgovor je vrlo poslovan: "Koliko posto?". Potpuno zaboravih da smo u metričkom sustavu Konkvistadora. Odgovaram Kolegi privikavajući se na novogovor: "Devedeset posto, a mislim da čak i devedsetpet posto." Onda shvaćam kako mi glavobolja ima veze i s vratom: "Vrat me boli sigurnih devedesetdevet posto." Sada na kraju dana mogu reći da sam popila četiri instant kave, od kojih je zadnja odvratna i gorka, no shvaćam ih kao korektivni čimbenik krvnoga tlaka osim ostalih okolnosti i vanjskih stanja prirode. Zatim je tu nekoliko bočica vode i razrijeđenoga soka, kojima nažalost ne mogu reći broj, što nije dobro. Konkvistador još nije počeo trošiti potrošeni papir u printeru i zaduživati papir per capita potčinjenih koji sudjeluju u konkvisti i koji su pješačka elita. Moram li mjeriti količinu udahnutoga zraka? Da li ćemo biti poslani na spirometriju? Hoćemo li se ujutro vagati? Hoćemo li se vagati na odlasku? Što još možemo mjeriti a da nismo mjerili? Ako osvanem s nekom dodatnom mogućnošću mjerenja sigurno ću pokazati kako sam odana mjeriteljskoj stvari i da sam kreativna tijekom cijeloga bogovetnoga dana.
Post je objavljen 17.05.2005. u 15:53 sati.