29. Turnir go-sekcije O. Š. 'J. Habdelića' - Velika Gorica - 16. 05. 2005.
Evo kako to bude nakon što protekne veći dio školske godine. Osim Marka i Mateja svi ostali su krenuli svojim prvim koracima u upoznavanje igre go ove školske godine. Sada su već svi na većoj ploči u igri na prostor, a neki s kyuevima već igraju i na standardnim turnirima u Velikoj Gorici, pa i izvan nje. Tijekom školske godine smo pratili rad školske go-sekcije i bilo je vidljivo napredovanje i rad na tome. Moglo bi se govoriti o metodama, programima itd., ali ono što je najvažnije su ova djeca i njihova volja za igrom. A što smo i kako s njima radili na go-sekcijama, može se vidjeti iz niza izvješća o tome u ovom blogu. Evo i još jedno od takovih je pred vama, ali sada su okolnosti, našim radom, već nešto izmjenjene u odnosu na početak školske godine. Naravno, i slijedeće ćemo krenuti od početka.
Tu je danas osmero zagrijanih za nadmetanje. Svi su dosegli vještine dostatne igre na ploči 13x13 na prostor. Igramo handicap tj. sa prednosnim kamenčićima po razlici kategorija podjeljenoj sa 3. Favoriti su Matej i Marko iako daju najviše prednosnih kamenčića. Oni su dva najbolja go-igrača škole. Matej trenutno ima malo bolji rating, a obojica su 10. kyu, mada Matej možda već i ima rating za 9. kyu, ali lista će biti objavljena tek početkom lipnja.
Pogledajmo sada turnirsku tablicu.
1. Matej Zakanj 10. kyu, 4 boda i sos 8(37) 2. Antonio Pavlović 22. kyu, 3 boda i sos 10(34) 3. Marcela Kovačić 24. kyu, 2 boda i sos 10(31) 4. Marko Vračan 10. kyu, 2 boda i sos 9(30) 5. Josip Štajdohar 25. kyu, 2 boda i sos 7(34) 6. Adrian Abramović 6. interna kategorija, 1 bod i sos 8(27) 7. Robert Mišković 5. interna kategorija, 1 bod i sos 6(33) 8. Tin Gregurek 6. interna kategorija, 1 bod i sos 6(30)
Nove kategorije: 6. interna kategorija: Robert Mišković
Već u prvom kolu pada jedan od favorita. Antonio je neočekivano pobjedio Marka. Nije Marko pratio razvoj nove generacije, pa ga je ovo iznenadilo. Opustio se. Matej je opet odradio školski turnir sa 100% pobjeda. Antonio je izgubio samo od njega i bio drugi. Marko je na kraju završio sa 50%, pa se na sos nadmetao s Marcelom i Josipom. Pretekla ga Marcela za jedan sos-bod.
Na dnu su sa jednim bodom Adrian, Robert i Tin. Bodove su stekli u međusobnim partijama, a pobjedili su se u krug tj. Adrian Tina, Tin Roberta, a Robert Adriana. Vidjevši to na kraju su se poput pobjednika zagrlili i veselo to proslavili. Oni su ujedno jedini s internim kategorijama na ovom turniru. Poslije ovoga turnira su ujedno i sva trojica na 6. internoj, jer Rober promovira kategoriju u 6.
Bijaše tu i jedna zanimljivost kojom se dobro može opisati igranje goa s razumjevanjem tj. nerazumjevanjem. Igraju Josip i Tin. Često spominjem, da veći prostor nosi više poena i da se broje slobodna sjecišta u prostoru. Tinu sam to posebice napominjao, jer on voli zarobiti kamenčiće, do kraja, tijekom partije. Voli ih vidjeti na svojoj strani, van ploče kao zarobljenike. Da to uradi mora stavljati kamenčiće u svoj prostor i tako si smanuje poene. Tijekom ove partije sam, mu čak to par puta napomenuo, jer mi je važnije da se nešto nauči nego rezultat koji oni ganjaju samo da dokažu kako su uspješni. Pravih uspjeha bez znanja ipak nema, pa se oni međusobno zadovoljavaju pobjedama i na nižem stupnju znanja. Na taj način ja nastojim to prekidati i dizati nivo i vrijednost njihove igre. Stavio je Tin nekoliko puta i u ovoj partiji tako i izgubio za pola poena. E, kako dobar primjer, da me malo bolje čuje i razumije. 'Izgubio si zato što si zarobljavao mrtve. Shvaćaš li to?' Tada mu pokušam opisati njegovu igru usporedbom s mogućim ponašanjem u životu i ispričam kratko što to on radi.
Zamislimo čovjeka koji radi i zarađuje novac za to. Ide mu dobro, ali situacija s njegovim poslom se mijenja i dođe vrijeme, kada više nema što raditi za stvaranje nove zarade. Tada on krene dijeliti ono što je stekao. Počinje stvarati gubitke. Ovdje zanemarimo duhovnu stranu darivanja, jer je dogovoreno da igramo na pobjedu na poene. 'Eto, Tine to ti radiš kada zarobljavaš već osvojeno. Radiš ne stvarajući novu vrijednost, već svakim potezom povećavaš svoj gubitak. Nije go samo slaganje i zarobljavanje kamenčića. Vrijedna je ovo igra. Tu sam da vam otvorim oči, a vjerujete, tada ćete i puno drugih stvari u životu gledati trezvenije.' Česte su situacije kada nastojim, a i Zvonko također kada radi s malima, usporediti zbivanja na ploči sa životom i prirodom. Veličanstveno je kako je go-igra slična životu. Nije čudno, da je vrsni majstori goa, posebice na dalekom istoku, cijene kao igru koja mijenja čovjeka. Zadivljuje njena jednostavnost koju većina ne vidi. Kao da su zasljepljeni klišejima koje upotrebljavaju gdje vrijedi i gdje ne vrijedi. Go nas uči gledati svojim očima.
Na početak drugog sata rada dođoše i trojica iz 7f razreda. Znaju oni atari-go. Nisu za turnir, ali sjedoše i igraju na dizanje. Pobjednik ostaje za pločom, a igraju do prvoga zarobljavanja. Bili su to Ivan Poturica, Ivica Mihalić i Mario Maričković.
bl. Muradenu