Jedan od ključnih pokreta, a stvaralačkih pomaka u povijesti rock glazbe bilo je suparništvo i tržišna utrka između diskografskih etiketa, a nerijetko su manje, tzv. "nezavisne", etikete hrabrošću odabira i sluhom za glazbene inovacije pretekle moćnije i bogatije diskografske koncerne. Dovoljno se prisjetiti priče o uspjehu Elvisa Presleya i njegovom prelasku s lokalne memphiske etikete "Sun" na svjetski ugledni "RCA Victor" i Hollywood, da upravo u toj kompeticiji malih i hrabrih s velikim i bogatim prepoznamo neke od korijena i rock odmetništva, ali i rock poslovanja.
Ova kompilacija u sažetom obliku nudi jedno od najuvjerljivijih pojašnjenja zašto je upravo u razdoblju novog vala - pored otprilike dvadesetipet godina - hrvatska diskografija uhvatila priključak s onime što se događalo u Velikoj Britaniji i newyorškim rock klubovima. Poduzetni i instinkt Milana Škrnjuga - izvršnog producenta dvije najuspješnije zagrebačke rock grupe "Parnog valjka" i "Prljavog kazališta" - kao i liberalni duh ostalih urednika diskografske kuće "Suzy" bitno su pripomogli da punk i novi val u Hrvatskoj ne ostanu samo egzotični import nego i doslovno svakodnevna sviračka praksa, isprva u klubovima, a zatim i u eteru i na malim ekranima. Iako će poslije financijski i tehnološki gigant "Jugoton" preoteti Johnnya Štulića i "Azru" (svaka je sličnost s pričom o Presleyu namjerna) i Juru Stublića i "Film" ( nakon nastupnog albuma za "Helidon"), treba priznati povijesnu istinu: "Suzy"je imao hrabrosti objaviti nastupni album "Clash" dok "Jugoton" nije smogao dovoljno odlučnosti da djeci komunizma ponudi "Sex Pistols"!
Da parafraziramo naslov uspješnice "Prljavog kazališta", "Suzy" je bila "rock etiketa za sutra", tako da danas doista ima valjanih razloga za ovo CD reizdanje koje nedvojbeno predstavlja temelj hrvatske punk i novovalne diskografije: "Valjak" i "Kazalište" dobili su priliku snimati ploče u europskim tonskim studijima, a "Azra" i "Film" još "dok su bili mladi" mogli su prenijeti svoju izravnu i izražajnu verziju jezika velegradske ulice na vinil. Šansu su dobili i majstori svirači iz "Parlamenta" - današnji "Valjkov" pouzdani "čovjek bubanj" Dražen Scholz (također zapažen i kao Stublićev suradnik), basist Dubravko Vorih koji je (kao i njegov uzor Sting) otplovio u jazz vode i prvi "prljavi" gitarist i sudionik prevratničkih "Gradskih priča" Zoran Cvetković - no priželjkivana usporedba s "Police" ostalo je više-manje na razini oksidiranih frizura.
Prvotna pojava ovih snimaka nije samo odškrinula nego širom otvorila vrata nadolazećoj generaciji hrvatskih rockera, jer je postalo više nego jasno da etiketa koja ne prihvati novi val može računati isključivo na "diskografski plićak". Ili još određenije - ovo je zbirka snimki povijesnog značaja od kojih je većina izborila neizbrisivo mjesto u antologiji hrvatskog rocka baš kao i etiketa koja ih je izvorno objavila!
Post je objavljen 17.05.2005. u 10:02 sati.