Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/spaceoddity

Marketing

UMRIJETI U SNU????

E kako sam samo lose spavala, naime, znam imat nekih problema tijekom spavanja, i dugo mi se to nije javljalo, skoro sam zaboravila..... naime, sanjala sam da pricam s jednim frendom, i kao cura ga ostavila (mada znam da nije), ali bilo je jako stvarno, ali to nije poanta sto me zaparavo muci....odjednom me obuzeo osjecaj da je netko na mom krevetu (a nije moj psic)...i hoce me prekriti svojim tijelom....na prvi pogled kao zastitnicki....onda sam osjetila neku nelagodu, nisam se mogla pomaknuti, jedva sam grabila zrak, pokusala sam vikat "upomoc", ali glas nije izlazio, pokusala sam otvorit oci, ali me "taj netko" sprjecavao u tome....onda sam se borila da preuzmem kontrolu nad sobom, govorila sam si- "otvori oci, ti to mozes, pomakni se...", osjecala sam da mi oci kolutaju, kao da imam neki nesavladivi grc cijelog tijela....i odjednom sam konacno duboko udahnula i bila sam budna i spasena....naravno, srce mi je pocelo lupat ko ludo...pogledala sam na sat bilo je 3 am...upalila sam tv, bilo me strah ponovo zaspat, jos nisam imala dojam da sam sigurna, kao da sam jos u opasnosti, na kraju me san opet savladao i zaspala sam, ovaj put bez ikakvih problema!
Naime, imala sam cesto takvih iskustava, i postoji neko medicinsko objasnjenje.. dok spavamo, ritam disanja je usporen, u jednom trenutku moze biti tako usporen da smo cak u nekim trenucima....ajde, usporedit cu to sa "klinickom smrcu"-jer se ne mogu sjetiti bolje!
Neki strucnjaci to zovu i Narkolepsijom- ja bih bila blazi slucaj, jer nemam taj poremecaj cesto...
E sad, kako sam ja ipak malo uvrnutog razmisljanja, sto ako je u pitanju nesto sasvim drugo, sto ako to ima neke veze s onim pricama o putovanju duse tijekom sna, sto ako sam zaista na tren bila mrtva, a "taj netko" se spremao me odvesti "u neki drugi svijet"...ili cula sam nesto o astralnom putovanju-ali necu o tome nagadjati; spekulirati jer o tome zaista nista ne znam!
Znam samo da me bilo jako strah, i da sam sinoc imala veliku borbu sama sa sobom, borbu za zivot-da, zvuci mozda prejaka rijec, ali zaista prenosim emocije koje su me preplavile.
Da li da idem doktoru? Nisam imala prilike sresti osobe s istim iskustvima...sto ako sa mnom nesto nije u redu?

Istina da sam opterecena nekim problemima, sta vlastitim, sta obiteljskim, mozda sam jednostavno pod stresom kojeg ni sama nisam svjesna, mozda me to sve gusi, ovaj put doslovno....imam problem sto sam hipersenzibilna, jako prozivljavam tudje probleme...tako snazno ko da u nekim trenucima mogu postati dio tudje svijesti...ah, trabunjam....idem nesto naci na netu, neke informacije...ako nadjem svakako cu to obiljeziti u svom blogicu!



Post je objavljen 17.05.2005. u 09:36 sati.