(Nastavak)
- Jednom si mi rekao, ne znam točno kad, ali pamtim što si rekao, da sam ja sasvim drukčiji tip od Baukide. Tada sam te pitala: Tko je ta prokleta Baukida?Hoćeđ li mi napokon odgovoriti na to pitanje?
- Filemonova žena. Baukida i Filemon su živjeli u grčkoj mitologiji. Bili su idealan bračni par. Jednom su, kaže legenda, ugostili Zeusa. I bili su tako dobri domaćini da ih je Zeus nagradio. Poslije smrti nju je pretvorio u mirisnu lipu, a njega u snažan hrast. Tebe bi Zeus pretvorio u kuštravu breskvu, a mene, sve mi se čini, u kvrgavu mrkvu. Ili oguljenu šparogu.
- Baš si nesnosan. Zašto od nas djevojaka tražiš da ama baš u svakoj situaciji budemo idealne. Što će ti ta vražja idealna lipa Baukida? Zar nije sto puta idealnija neka filmska ljepotica, ne znam kako se sve ne zovu? Zašto vi momci uvijek tražite da izgledamo drukčije. Ako te čopim za ruku, u gradu ili bilo gdje drugdje, na izletu ili u kući, onda to znači da volim osjećati tvoju blizinu, da volim osjetiti snažan stisak tvoje velike šake, a ne nekakav glupi hrast. A ti odmah brišeš. Kao, vidjet će netko i što ja znam kakve si sve isprike u stanju izmisliti
- Jesi li se došla svaditi? Što da te držim za ruku, ne ćeš valjda odletjeti?
- Ako ipak odletim?
- Ne ćeš ti odletjeti. Ti si moja ptica. To sam tek skužio u prošli utorak. Cijelo te vrijeme gledam, već sedamnaest godina, a tada sam progledao. S vama ženama čovjek nikada ne zna na čemu je. Jednom ste u stanju učiniti sve za svoga čovjeka, a drugi ga put znogirate da se sve praši. Kad smo lani išli u kazalište, znaš ono kad nas je stari Pravopis vodio u Gavellu, ja te uhvatim za ruku, a ti je povučeš. Opet te čopim, a ti opet zbrišeš. Zašto? Zato da neki prokleti glumac ne bi vidio da upravo tebe držim za ruku. Da mu daš znak da si slobodna, ovaj me klinac, je li, maltretira, ali ja ga ignoriram. Uopće ste se, sve cure iz razreda, usrano ponašale kad smo, poslije predstave razgovarale s glumcima i režiserom. Ti bokca, ubijale ste se zbog onog Zlatka Viteza i Steve Krnjaića. Dok su govorili vi ste im se utrpavali direktno u usta i svuda. Ti misliš da sam ja slijepac? Totalni ćoro? Da ne vidim, kad hodamo gradom, kako pažljivo odmjeravaš svakog zgodnijeg prolaznika? Što će ti ta šminka? Kao da i bez nje nisi najljepša mačka u gradu! Ali, mačkulja se šminka. Hoće biti upadljiva. Starija. Ne znam kako uopće uspijevaš ući u tu prokletu usku majicu. Grudi samo što ti ne iskoče. A tek trapke! Moraš ih oblačiti, i svlačiti, ležeći. Zar ne vidiš da si postala seks granata?! Svi se okreću za tobom, fućkaju kao da si na stadionu, dobacuju razne nedvosmislene riječi, a ja sve to gledam i slušam. I još te držim za ruku. Pa ti si s pala Marsa! Ili čak sa Plutona! Ti si ovamo došla iz druge galaksije!
- Seb...
- A, opet, kad bolje promislim, nikoga ne fermaš. Non-stop si sa mnom. Kao da smo pismo i marka. Kupuješ mi knjige, tražiš da ti čitam Ujevića, i Jesenjina, i što ja znam koje sve ne sentimentalne limunadice; kad govoriš o meni uvijek upotrebljavaš zamjenicu moj; na sastancima razredne zajednice sjedimo skupa; kad idemo na izlete spavaš na mome ramenu, kupuješ mi sladoled, praviš klopu, a nemaš pojma da ja na sve to drukčije gledam. Kad te pozovem da slušamo nove ploče, ti ne ćeš, kao mama te ne pusti. Fol te ne pusti, a ovamo govoriš kako je ona rekla da ćemo biti idealni muž i žene. Filemon i Baukida. Lipa i hrast. Sebastijan i Amalija. Mrkva i breskva!
- Seb, što ti je?
- Ništa, čini mi se da sam ovih dana prokleto odrastao. I, mogu ti reći, nije to nimalo lijep osjećaj.
- Kako znaš?
- Što, kako znam?
- Kako znaš da si odrastao?
- Po problemima. Kad čovjek odraste odmah ima sasvim druge probleme. Nikad nisam imao ovakvih problema. Šumonja je završio u buhari. Milčekica također. Mišo mora praviti nove zube. Moj brat odbija na redakcijskom sastanku da od mene pravi temu broja. Oni bi, naime, da optuže školski sustav, a taj je sustav uvijek isti. Za katedrama će uvijek sjediti profesori, a u klupama đaci. Sad smo to mi, sutra će biti naša djeca, kao što su jučer bili naši starci, a prekjučer njihovi. I tako je bilo sve od Adama i Eve, a bit će do Sudnjega dana, koji se neće nikad dogoditi, jer Život je neuništiv, tkogod štogod mislio! I, sad, evo, napokon ti. Čekam te još od utorka, a tebi je dosta da te moja stara otpravi s ulaznih vrata jer sam ja, navodno, deprimiran. Ili depiliran. Kao, treba bi mira. Ti mi trebaš, prokletstvo! Ovako kako s tobom razgovaram ne mogu razgovarati ni s kim. Čak ni sa Alojzijem. Mogla si doći ujutro, kao danas, kad su svi na nekom jebenom poslu. Za koji ćeš dana zbrisati rođacima u Petrinju, onda sa starcima na more, a ja se ovdje mogu ubiti čekajući neku bezveznu razglednicu s tvojim potpisom. Ili nešto slično.
- Neću ići u Petrinju. To sam ti došla reći. Neću ići ni u Petrinju, a ni na more sa starcima. Mama misli da sam dovoljno odrasla i ne moram više s njima. Napokon, neka i oni malo ljetuju, neka se malo opuste. Ovako su uvijek brinuli o meni, što ću, kamo ću, hoće li me neki tip povaliti na brzinu. Mama kaže da si ti dovoljno pametan da me zaštitiš, pa ako hoćeš možemo skupa negdje na ferijalac.
- Skupa! Nas dvoje?! U ferijalac?! I to sve skupa da je rekla tvoja stara! Zafrkavaš, jelda?
- Ne zafrkavam. Stara je rekla da je razgovarala sa tvojom starom i da su se njih dvije složile da odemo negdje dvadesetak dana. Na more. Negdje gdje će biti jeftino. Tvoja je stara rekla da je možda bolje da odemo na nekakve radne akcije. Kao, nikad nismo bili, pa hajde da sad negdje nešto radimo. Ona misli da bih te ja mogla nagovoriti.
- To je rekla Adela?
- Pa to i nije tako loša ideja. Mogli bismo otići na ORU, a poslije u ferijalac...
- Adela nije normalna. Pa kud ću ja, ovakav, na radne akcije? Tamo treba crnčiti, krvavi plikovi, disciplina i sve, a ja baš i nisam neki naročiti ljubitelj svega toga. Ja bih radio nešto u Zagrebu. Čuj, mogli bismo prodavati novine, kao kolporteri. Zaradili bismo dosta love i onda bismo išli na pučinu. Ha?
- Ja bih ipak poslušala starce i išla na ORU, a onda u ferijalac.
- Ne dolazi u obzir...
- Seb...
Prokletnica se digla i prišla mi.
(Nastavit će se)
Post je objavljen 17.05.2005. u 01:44 sati.