Sve stoji. Stoji nebo, stoje oblaci, stoji obala, stoje grane i kamenje. A ona prolazi. Bešumno grli vrijeme i nosi ga sobom u nepovrat. Osjećam veličanstveno strahopoštovanje prema toj tihoj snazi. Češće ću odlaziti tamo. Ja sa samim sobom.
Post je objavljen 16.05.2005. u 22:27 sati.