Okruženje glavnine 2. ruske armije kod Tannenberga
Bitka koja je vođena između ruske 2. armije i njemačke 8. armije odigrala se tijekom mjeseca kolovoza 1914. godine kod grada Tannenberga, a vodila se u okviru bitke kod Gumbinena kada je ruska 1. armija (3., 4. i 20. korpus, četiri pričuvne pješačke divizije, pješačka brigada i pet konjaničkih eskadrona) prisilila njemačku 8. armiju (1., 17. i 20. korpus, 1. pričuvni korpus, 3. pričuvna pješačka divizija, tri landverske brigade i 1. konjanička divizija) na uzmak prema gradu Insterburgu. Istodobno je ruska 2. armija (14 pješačkih divizija i 4 konjaničke divizije), na vrlo širokoj crti bojišnice (100 km), od Augustowa do Mlawe, poduzela napadnu operaciju prema crti Seeburg – Jeziorany. Pošto je pravodobno uočio da njegovoj 8. armiji prijeti okruženje u istočnoj Prusiji, njezin zapovjednik, odlučio se na povlačenje zapadno od rijeke Visle. Načelnik stožera njemačke vojske Moltke zapovjedio je 8. armiji da napadom na rusku 2. armiju zadrži njezino nastupanje do pristizanja njemačkih pojačanja (dva korpusa i jedna pješačka divizija) koje su izvučene sa Zapadne bojišnice i bile upućene na Istočnu. Pasivno držanje ruske 1. armije, koja je previše oprezno i previše polako nastupala, omogućilo je Nijemcima da glavne snage 8. armije prebace u područje Allenstein – Olsztyn, te da otuda udare u lijevi bok ruskoj 2. armiji, dok su istodobno slabije snage 8. armije (pješačka i konjanička divizija) zadržavale nastupanje ruske 1. armije. Nadnevka 22. kolovoza 1914. godine za novog zapovjednika njemačke 8. armije postavljen je Hindenburg, a za njegovog načelnika stožera postavljen je Ludendorf. Obojica su stigla 24. kolovoza na bojišnicu. Zahvaljujući kompletnoj zapovijedi za napad ruske 2. armije pronađene kod poginulog ruskog časnika, izvidničkim podacima, kao i aljkavosti i bahatosti ruskih časnika koji su otvoreno komunicirali radio vezom, njemački časnici shvatili su doslovno sve ruske namjere. Ruska 2. armija nije produžila svoj napad prema Rastenburgu poradi spajanja sa postrojbama 1. ruske armije, već je samostalno krenula u obuhvat (širine 50 km) u smjeru Allensteina i Ostroda s namjerom da presječe smjerove odstupanja njemačkoj 8. armiji. Upućivanjem svog desnokrilnog 2. korpusa u sastav 1. armije zapovjednik 2. armije napravio je još jednu pogrješku. Naime, bespotrebno je ojačao 1. armiju, a oslabio vlastitu 2. armiju. Tako su oslabljene postrojbe ruske 2. armije izbile 23. kolovoza na crtu Johannisburg – Pisz – Ortelsburg – Najdenburg – Zoldau. Hindenburg i Ludendorf uočili su međuprostor (100 km) između ruskih 1. i 2. armije, te su odlučili da svoje snage upute u dvostruki obuhvat ruske 2. armije. Navečer 25. kolovoza Hindenburg zapovjeda 1. korpusu da uz sudjelovanje desnokrilnih divizije 20. korpusa napadne ruski 1. korpus u smjeru Uzdaua i time otvori put prema Najdenburgu. Glavnim snagama 20. korpusa i pričuvnoj 3. pješačkoj diviziji zapovjedio je da na sebe vežu jake ruske snage na crti Mühlen – jezero Damerau, a 1. pričuvni i 17. korpus trebaju napasti usamljeni ruski 6. korpus kod Bischofburga i odbace ga prema Ortelsburgu. Stožer ruskih armija uočio je brzo preslaganje njemačkih postrojbi 8. armije, ali je to pogrješno protumačio i shvatio. Tako je ruskim 13., 15. i 23. korpusu zapovjeđeno da razbiju njemačke snage na crti Allenstein – Osterodea, a 6. korpusu da ostane kod Rastenburga, dok je 1. korpus određen za osiguranje krila i bokova glavnim snagama.
Post je objavljen 16.05.2005. u 20:27 sati.