Ljudi inace kazu da vrijeme lijeci sve rane,ali ponekad nije tako,neke rane su vjecne samo ih mi sa vremenom naucimo skrivati i drzati za sebe,time ne mizslim na tjelesne ozljede nego za one kako da se izrazim mozda dusevne ili psihicke,ma naci ce se tjekom pisanja parvi izraz:)i tako neke rane tjekom vremena postaju manje bolne ali ne nestaju i ne zaboravljaju se,imam osjecaj da u odredenim situacijama vrijeme tako sporo prolazi,ponekad gledam na sat i odbrojavam sekunde do kraja sata,a u tom trenutku sve se cini tako usporeno ko da vrijeme namjerno sto sporije prolazi,a u drugim situacijama kada smo sretni ili kada imamo neki poseban osjecaj vrijeme tako brzo prolazi da nismo ni sami toga svijesni,npr. i kod ispita ono zamislim se i odjednom vidim kraj sata a imam osjecaj ko a je poceo prije 2 min,a ono proslo 45 min,to ne shvacam,ili kada zapocne nova skolska godina ono razmisljam vise nikada kraja,a vec danas se osjecam ko da je jucer bio prvi dan skole,sve je tako brzo proslo,bilo je toliko dosadnih trenutaka i ludih trenutaka a vec samo 2 tijedna nas dijeli od kraja nastave,to mi je nekako full cudno,cesto se pitam zasto u razlicitim situacijama vrijeme ko da ne tece istom brzinom,ko da na trenutke ide sto sporije a na trenutk ko da ga se ne moze pratiti,zar to ovisi o nasim osjecajima i o situaciji u kojoj se nalazimo u tim trenucima?neznam ali mislim kada bi bio nor. 3 sata sretan a tri tuzan da bi ova tri sata tuge trajala beskrajno vise od tri sata srece,iako bi to vremenski bilo jednako u mojoj glavi nebi jer za vrijeme tuge vrijeme bi teklo neopisivo sporo a za vrijeme srece teklo bi neopisivo brzo,i sada se pitam zasto je to tako?zasto nije obrnuto...mozda jednog dana u buducnosti saznam zasto:)ajde ljudi uzivajte...
Post je objavljen 16.05.2005. u 18:57 sati.