Danas Vam tek pišem za subotu i nedjelju jer je bila predizborna šutnja, pa nisam htjela nikome dati povoda da me i za to gnjavi. U subotu ujutro sam išla prošetati Tajaninog psa radi rekreacije i isti čas me udariše u oči plakati od Rožića pred kućom a moje je skinuo... Nakon toga sam na Cvjetnome kupila 100 karata i 2 majice za dobrotvorni koncert Zajednice žena Rovinjsko srce, koje žele izgraditi prvu žensku kuću u Hrvatskoj za žene i djecu žrtve zlostavljanja, jer mislim da je to hvalevrijedna i nažalost prijeko potrebna humanitarna akcija. Podsjetilo me to i na nedavni člnak u Jutarnjem o zlostavljanju djece kod udomitelja koji me zgrozio. Više nisam sigurna da je udomljavanje bolje od domova... Nikad ne znaš kod kakvih luđaka djeca mogu dospjeti, a i sami socijalni radnici vele da je i tih bijednih 1600 kuna jedan od glavnih motiva za udomljavanje djece... A što oni onda rade? Zašto ih onda ne kontroliraju bolje i češće pitam se?
Nakon toga prošetala sam Koraljkom i unukom koji se upravo ošišao do Charlia, gdje inače ne zalazim, a gdje smo sreli mnoštvo poznatih. Puno njih me je došlo pozdraviti što inače ne rade, a neki su se čak i bojali pozdraviti me javno (posebice novinari poput Zrinke Vrabec i Mislava Bage koji me u WC-u čak i pozvao u goste u svoju jučerašnju emisiju o izborima?!). Radio 101 je slavio rodjendan žao mi je da me nisu bolje pratili moju kampanju (sve su liste imale po dva nastupa u njihovim emisijama tijekom tjedna, osim mene dakako), jer sam upravo ja bila ključna osoba koja im je pomogla da dobiju natrag frekvenciju od 101 MHz, za što sam i stavila na kocku svoju poziciju u Ministarstvu, jer sam mislila da je to u redu unatoč sukobu s mnogim neznalicama i političarima u samom Ministarstvu. Srela sam i starog Bulajića, kojem sam rekla da čak imamo i jednu Crnogorku na listi... :)
Popodne smo bili na Hipodromu, gdje su utrkama slavonskih kočija otvorili početak sezone trka na Hipodromu. Tamo sam srela Dariju Bartulin te sam se s njezinom kćerkom Leom provezla kočijama koje je vozio dječačić možda malo stariji od nje obučen u krasnu mušku nošnju i šešir. Dakako da su tamo bili Bandić i Rožić, a zanimljivo je da nas Rožić kao domaćin - predsjednik KOnjičkog poola nije došao ni pozdraviti iako je sjedio za susjednim stolom isto kao što je i „fini zagrebački gospon“ sa svojim psom i Duškom Ljuštinom prošao na dva metra od mene bez pozdrava...Oduševio me izgled i zelenilo hipodroma, jer se sjećam kako je izgledao kad je tek počela njegova izgradanja kad sam i ja počinjala ići učiti jahati tamo. Ipak, iznenadila me neugodno i rastužila nebriga oko štala, jer njihova obnova ne košta puno a treba je pod hitno napraviti...vele mi da nema ni tuševa pa se pitam a dobrod gdje se onda i ti ljudi tamo mogu oprati...?
Navečer smo išli u posjet kćerki moje gimnazijske razrednice koja danas ima 80 godina, a čija je mama nažalost umrla u Herceg Novom prije rata i naslušala sam se priča o problemima gubitka stana, prebacivanja imovine iz inozemstva... Ipak, drago mi je bilo prisjetiti se uspomena iz školskih dana i jednog prohujalog vremena...
Nedjelja
Glasali smo u Domu u Nazorovoj u 10 ujutro nakon čega smo sređivali naš ured kako bi mogli primiti sve članove liste, uzvanike i prijatelje. Popodne je stigao Vlado s Jožom Horvatom sa suprugom Renatom iz Gorskog kotara koji je htio biti prisutan ovoj „ludnici“ a kako je on prijatelj drag i prvi na listi podrške, važno mi je bilo da bude s nama...Da, da, to je onaj stari avanturist, ludi moreplovac, pisac ... koji je unatoč svojih 90 godina još uvijek svjež i veseo... Njegov savjet da ak me policija zaustavi nakon šampanjca u Mimari kad sam najavila svoju kandidaturu ne bježim, svi su popratili burnim smijehom i aplauzom...
Popodne smo skupljali hranu, kolače, sokove ... i svi su nešto donijeli, da bi navečer napravili jednu lijepu i veselu prijateljsku feštu. Na zidu smo preko projektora svi uzbuđeno pratili objavu rezultata, a u međuvremenu sam odjurila i u Baginu emisiju untaoč pozivu upućenom na čudnome mjestu. Zadržali smo se do 1 ujutro i svi smo bili oduševljeni uspjehom. Danas smo odradili i prvu pressicu... stižu brojni SMS-ovi, mailovi podrške, telegrami, ljudi zovu a ja cijelo jutro odgovaram na SMS-ove a sutra ću na mailove, jednostavno ih je previše...idem se sad odmoriti malo...puno se toga desilo ipak...Idem.
Pozdrav tek umorni šaljem vam.
T.
Post je objavljen 16.05.2005. u 16:31 sati.