Marketing
ja sam u komi.... ide drugi put
nakon što sam napisala prošli post duboko sam udahnula i rekla-ok, sad je to to. Odluka je pala, dalje je lako. No, KRIVO!!! Dalje je teže...u roku od pola sata sam se morala doslovno zaustavit i lupit po prstima kako mu ne bi poslala poruku.
No, do pol 12 su mi živci popucali i poslala sam mu poruku za laku noć i nakon tog do 2 ujutro pizdila sama na sebe. U pratnji vlastitih suza nisam mogla vjerovat što- kako- zbog čega i zašto baš ja....da ne bi mislili da karikiram-medo kojeg sam dobila od njega je bio toliko natopljen suzama da je bio doslovno opran!!!
Maknula sam sve što bi me moglo pokolebat u mom naumu....vjerujte mi teško je....Ah...ne radim ovo da bi mu napakostila nego da ja vidim u čemu je stvar, jer ako se ja ponašam kao da me ništa ne smeta, koja korist?? Rađe ću raditi točno ono što što mi pegla živce u nadi da će moj dragi shvatiti što je pisac htio reći kad ga vidim i porazgovaram s njim o ovom....po sto-milijontni put....ovaj put će garantirano shvatiti....
Moja Petra je svog dečka ostavila da bi ga....trgnula i ponovo su skupa....ona je dobila što je htjela-> njegovu pažnju. No.....čini se i više od tog-sad ju ne pušta na miru...ma koliko god tvrdila da joj smeta( je, moš si mislit) toliko uživa jer sad ima em njegovu pažnju, em na neki način i moć nad njim.... Ja se to ne bih usudila napravit, jer ne samo što je to rizik nego sam ja odlučila da onog trena kad kažem GOTOVO JE- tako bude zauvijek,jer ako je došlo do tog da me mora izgubit kako bi shvatio što je imao, onda mu ni netrebam! Ovo sam odlučila još prije godinu dana-vozila sam se u devetki s mojom Anjom kad mi je rekla što je bilo s njom i Ivanom i na kraju je rekla- ja na to ( da jednom budu zajedno opet) nisam pristala jer ja nisam ničija lutka!
Znam koliko riskiram....znam....može se dogoditi da on misli da sam se ja ohladila i naša se veza može zamrznut i mi zaista možemo prekinut....vjerujte mi ja to JAKO dobro znam....ali ovo je rizik koji moram prihvatiti....
U jutro sam mislila da ću poludit jer mu uvijek pošaljem slatku porukicu kad se probudim...kao ono- prva osoba na koju pomislim kad otvorim oči...ali danas ne...bila sam na iglama sve do pol 1 kad mi je poslao poruku. Makar je bila toliko slatka da sam ja od sreće( prvo kad sam vidjela da je od njega, a nakon tog kad sam ju pročitala) počela se usred zadaćnice iz talijanskog veselit i skakat na stolici. Ali niš od tog nisam njemu rekla, sam sam nastavila mirno....
alarmantno stanje je bilo kad sam na tipu u tramvaju prepoznala Borisovu majcu-osim što je njegova svijetlija i ima duge rukave. Anja me pogledala kroz svoje sunčane naočale i rekla- daj ga nazovi!!!!! Vidim da ti fali....uf, kako je pogodila, ali NEEEEEEEĆUUUUUUU ....joj....
teško je....
pjesma koja me rasplakala: Robbie Williams- she's the one
I was her she was me
We were one we were free
And if there's somebody calling me on
She's the one
We were young we were wrong
We were fine all along
If there's somebody calling me on
She's the one
When you get to where you wanna go
And you know the things you wanna know
You're smiling
When you said what you wanna say
And you know the way you wanna play, yeah
You'll be so high you'll be flying
Though the sea will be strong
I know we'll carry on
'Cos if there's somebody calling me on
She's the one
If there's somebody calling me on
She's the one
We were one we were free
And if there's somebody calling me on
She's the one
We were young we were wrong
We were fine all along
If there's somebody calling me on
She's the one
When you get to where you wanna go
And you know the things you wanna know
You're smiling
When you said what you wanna say
And you know the way you wanna play, yeah
You'll be so high you'll be flying
Though the sea will be strong
I know we'll carry on
'Cos if there's somebody calling me on
She's the one
If there's somebody calling me on
She's the one
Post je objavljen 16.05.2005. u 15:54 sati.