Pregled posta

MAJSTORU U POHODE

Sjećam se doba kad se Galerija Antuna Augustinčića gradila. Štoviše, poznavao sam majstora osobno i to vrlo dobro, dok se to za nj, u odnosu na mene, ne može reći. Kad bismo se god sreli, morao se prisjećati tko sam, a ja sam znao otprve s kim sam u društvu. Čak sam jednom i napravio štos na tu temu, ali sad nije vrijeme za štosove.
Ovaj će mi dan ostati u zaista neizbrisivoj uspomeni. Neizbrisivoj i zato što se s Bloga više ništa ne može izbrisati, kad je jednom tekst otišao u Svemir.
Naime, bilo što bilo, ja sam vjerojatno prvi koji je odavde, ovako neposredno, poslao tekst i fotograije u svijet. Bez ikakve cenzure. Sve sam pofotao, pa je sad ova stranica postala i prekrasna izložba skulptura nenadmašnog majstora Augustinčića.
Posljednja slika u ovome nezaboravnom nizu je Skulpturalna instalacija ukupne dužine 10, širine 2,20, a visine 3,25 metara. Načinjena je od drva i sukane konopljine užadi različitih debljina, a oslanja se na željezno-drvenu konstrukciju pergole u paciju Galerije koja povezuje dvoja nasuprotna vrata izlođbenih dvorana.
Ovom akcijom Galerija odgovara temama obiju ovogodišnjih akcija povodom Međunarodnog dana muzeja.
Gospodin Božidar Pejković, voditelj i kustos ove nevjerojatne galerije, bio mi je neobično susretljiv domaćin, na čemu mu najljepše zahvaljujem.

Post je objavljen 16.05.2005. u 14:51 sati.