Trebalo je sakupiti 100 potpisa građana da bi postao neovisni kandidat. Ja se nisam mogao kandidirati jer sam radio u OSCE-u pa sam frenda odlučio promovirati u tog kandidata. Na brzinu sam mu objasnio da u roku od dva dana treba sakupiti 100 potpisa na liste koje sam mu dao. Šteta, jer da smo dva dana prije sakupili 200 potpisa mogli smo imati stranku a to je onda bilo pomenutih 12000 maraka. Ja sam u međuvremenu napravio političku platformu u stilu kakav sam znao da prolazi kod stranaca. Multietničnost, ekologija, zapošljavanje mladih i slična utopijska sranja su bili ključ, tj. glazba kakvu stranci vole. Potpise smo sakupili brzo i spremim ja frenda u odijelo i odvedem ga u OSCE. Predstavim ga izbornom oficiru i on se oduševi kako mlad čovjek zna šta hoće i ima program za budućnost. Frend je tada imao 22 godine i bio je ubjedljivo najmlađi neovisni kandidat u cijeloj Bosni. Dobije on dozvolu tj. verifikaciju i mi krenemo sa "kampanjom". Dogovor je bio da nešto love uložimo u kampanju a ostalo na kraju ravnopravno podijelimo. Zovnemo mi fotografa i on uslika frenda u posuđenom odijelu i posuđenoj košulji. Sada je trebalo napraviti plakate. Ideja je bila da na plakatima slogan bude "Oćemo i mi dio kolača" no odustali smo i napravili slogan "Novi čovjek za novo vrijeme". Plakati su se lagano tiskali….
tu bi KOnjtinjued.....
Post je objavljen 18.05.2005. u 09:00 sati.