Svadba je bila fantastična. Kolači su bili tako dobri da to nije normalno. Koji god kolač da staviš u usta a on se topi .... Plesali smo do zore. Doma smo došli u kasnu zoru (oko 6 sati). Sinko stariji je prebavil svoje obveze, malo teško ali muški je izdržal. Mlađi je bil dobar kad je vidjel kranclinice svojom izjavom: Kak su lijepe te kranclinice. Sam obred vjenčanja u crkvi je bio na visokom nivou. Mihovljan ima dobrog župnika, svaka čast. Nakon svadbe kad su se mladenci slikavali u crkvi on je izišel pred crkvu i vidjevši mužikaše kak ne sviraju pital ih je: Dečki a kaj vi nete igrali? Nakon vjenčanja krenuli smo prema restoranu Preša u Tkalcima ponad Krapine. Znal sam da je to dobar restoran, ali ipak nisam očekival takovu profesionalnost i tako dobru kuhinju. Gazda Zdravko dobro to vodi, svaka mu čast. U svadbi susreti sa dragom rodbinom, ples i pjesma. Kud bolje. Sa ženicom sam se dogovoril da ja vozim subotom a ona nedjeljom, hehehe. Nedjelja. Dan izbora. Svoju građansku dužnost obavio sam neposredno prije zatvaranja birališta i produžio do stožera stranke. Nismo uspjeli na izborima (pišem "mi" iako sam se ogradio od politike koja nije uspjela). Mladi ljudi u stranci me nagovaraju da ostanem u politici. Vidjeti ću, možda ipak mogu nekaj napraviti. Strašno sam skeptičan, ali negdje u dubini tinja nekakav žar koji još nije ugasel. Pozdrav svima.
Post je objavljen 16.05.2005. u 07:12 sati.