evo mene bogohulnice, nevjernice, vještice i di je već ento izdanje mallus maluficarum da me se zatuče...
Što me je piknulo?
što me je ubolo? ma ništa novo, ali evo neki dan u jutarnjem naslov na početku-Svećenik tražio od pastve po 100kn godišnje da plate, pa se svi iščuđavaju, da šta je to? kakav je to način?koji je to bezobrazluk od dotičnog......
čitam tu neke blogove,
kak se žale da su se izrikali love i love za krstitke, prvu pričest, a o krizmi da ne govorimo...jer te slikanje, te odijelo, te svijeća, te okvir, te uspomena, te darovi, te količina ljudi, ručkovi, janjci, kolači....
Mislim dakle ja...
ako si član nekog kluba, plati članarinu...ako podupireš stavove neke stranke, plati članarinu i poštuj ugovor i zastupaj stav stranke......
e...ali ovdje nema ugovora...jer lijepa je stvar krstitke...
ali tko je to dijete pitao da li prihvaća zakone te vjere? ako nemrem svjetovno glasat prije punoljetnosti, za konkretnu osobu, koja mi direktno govori... zašto me netko duhovno posvečuje, nekom nevidljivom, a da još nisam ni svjesna života, svijeta, življenja...dakle unaprijed me obvezao da moram poštovati nešto, što nije obavezno, bez da me se pita...a sve njegove govore ne govori ON već se sve obavlja preko razno raznih hijerarski postavljenih glasnogovornika......i to ne preko neke direktne veze, već ON bi to napravio, ON je to već davnih dana rekao.........
onda idu razne zabave koje se pretvore u bakanalije, što je problem sam po sebi, iz nečeg ipak, moguće, priznajem, ...svetog i lijepog, stvorimo kulturu žderanja, darivanja, tko će više, kolko je tko dao i koliko je osoba bilo...
pa krene pričest, opet isto, ali ajde ja sudjelujem već u tome, tako da ipak imam neke veze..
.( iako ja nisam , jer sam zbog bolesti propustila i tri tjedna školu, ali i tri sata vjeronauka,koji onda nije bio predmet u školi, dakle govorim o dobu "crnoga mraka" kad se nije smjelo...lalala... da bi mi moj vjeroučitelj rekao, e ti ne možeš na pričest, moraš ponovno ići na sve, nedostajala si tri sata....i od tada ja više nemam veze sa crkvom, osim kao turistička razglednica)......
i onda čitam dalje kritike kak je sve skupo, kak su morali dići kredit
jer dolazi ono najvažnije -krizma...e to je već sada vrhunac hipokrizije, vašar taštine...i sve ide na onu daj, pa daj, pa ako je susjed mogao to, kako ne bismo i mi? a što smo mi sirotinja da zovemo samo kumove i bake i djeda, a di su ostali? a jel smo mi zadnja bijeda da ne možemo "samo" dvadesetak ljudi, ko ljudi, povesti u restoran, nego na dvorište ko čerga...
i tu mi sad više ništa nije jasno....
po jednoj strani zadržavamo ( da zadržavamo, ubili bi za to, a i jesmo i još ćemo ustreba li) svoje pravo na boga, svećenika, crkvu,krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja, sprovode...želimo to sve imati...ali ne želimo platiti...a s druge strane se bahatimo i sve se to pretvara u festival, pijenja, žderanja i poklona...a opet ne želimo platiti...a onda svećenici , a i sami ako smo samokritični, vidimo tu našu bahatost...pa bi nam oni ipak slijedom logike ,naplatili kojih stotinjak i više kuna...
ali reakcija onda bude... joj pogle ih, kak su bezobrazni? pa kaj i vi?...
i stvarno mi nije jasno, hoćemo ugovor sa crkvom,
a da ne platimo ništa, dobijemo sve, pa i oprost od grijeha,i vječni život....
vrlo malo ili nimalo ne živimo stavove u koje bi trebali vjerovati...ma nije dovoljno to, treba ih poštivati....za sex prije braka jesmo, za rastati se, ali crkveno vjenčanje je bilo, za pokoru jesmo, ali nakon toga opet psujemo, hulimo Boga, varamo partnera, Oholi smo, kontracepciju koristimo, umjetno začeće želimo, abortus ozakonjujemo...itd itd...etc...etc...usw,usw...i kaj sad...
kakav je to ugovor, koji mi ne želimo, a želimo, zašto ne želimo platiti uslugu, a trebamo ih...i zašto je tako teško reći- ne, nisam rimokatolički vjernik, ne idem u crkvu, nisam ni ateista,
ja vjerujem u vrhunsko biće kao čistu energiju, kao čistu ljubav, kao čisto praštanje, i moje dijete je čista ljubav,a nije kršten, ali odmah je poklonjen Bogu, jer je od Boga,
i moje srce je čisto,...
a kad pogriješim, imam svoju savjest, i ona me više mući nego što to može napisani grijeh, pa nikad više ne napravim slično,...
i On je uz mene, ja sam uz njega, on je ja i ja sam ON, i ne treba mi nitko govoriti što je On mislio kad je htjeo reći, da je rekao...
a i nisam se vjenčala u crkvi, jer sam odmah znala da ako to obećanje prekršim, da sam prekršila dogovor sa istinskim prijateljem, da mi je to preveliki teret i obaveza i bolje da ga ne preuzmem, jer ne znam što vrijeme nosi, a ne želim prekršiti datu riječ...
jer što nam ostaje, ako to nije naša riječ i obraz...pa tek onda sve drugo...
i zato želim od svećenika da naplate, ne samo 100 kn, već i više...puno više...a vi koji ne želite...tada jednostavno recite...
... ne, hvala,
ili više prestanite srati kako je to što traže da se plati previše, bezobrazno, nije u duhu vjere itd, itd,......a vi i dalje pokazujte bahatost, raskoš ali i siromaštvo duha.....
Post je objavljen 16.05.2005. u 00:15 sati.