Prije nego što počnem o samoj bitci s Armadom, malo ću vam ispričati pozadinu samog englesko – španjolskog rata, tj. njegove uzroke kao i političku situaciju u tadašnjoj Europi.
Španjolski kralj Filip II. tada je vladao Španjolskom koja je tada bila na vrhuncu svoje moći. Unatoč velikoj vojnoj moći i političkom utjecaju španjolska loza dinastije Habsburg bila je u dubokoj krizi. Filip nikako nije uspijevao dobiti muškog nasljednika a to je u tadašnjim razmjerima bilo jednako propasti države. Njegov prvi brak s rođakinjom Marijom Portugalskom završio je kada je ona umrla pri porodu Filipovog sina Don Carlosa. On je trebao naslijediti ogromne posjede u koje su ulazili i Kraljevstvo obiju Sicilija, Milansko vojvodstvo i Španjolska Nizozemska. Sve to zvuči jako lijepo da nije bilo jednog problema – Generacije i generacije brakova s bliskim rođacima učinile su svoje – Don Carlos je bio mentalno poremećen. Volio je mučiti životinje a poznati su bili i njegovi nasilni ispadi prema posluzi kao i česta silovanja svega što nosi suknju u njegovoj blizini. Kada je postao punoljetan, Filip je zaključio da je nesposoban za vladanje i isključio ga iz nasljedstva. Don Carlos je spremao urotu kojom je htio svrgnuti oca s prijestolja ali je ona otkrivena. Filip je sina zatvorio u zatvor gdje je i umro nekoliko mjeseci kasnije. Postoje priče da je smaknut ali za to nema dokaza.
U drugom braku s puno starijom Marijom I. Škotskom (Krvava Mary) nije imao djece ali je dok je Marija bila živa vladao kao suvladar i Engleskom. Kada je Marija umrla, Filip se želio oženiti njenom polusestrom Elizabetom I. ali je papa zabranio taj brak jer su prethodno bili šurjaci (stvarno čudna odluka ako uzmemo u obzir kakvi sve brakovi su se tada sklapali). Kako kao revni katolik nije htio prekršiti Papinu zabranu, oženio se s Elizabetom Valois koja je prvotno bila namijenjena Don Carlosu. Ovaj brak je potvrdio mir između Španjolske i Francuske. Ona mu je rodila dvije kćeri i umrla godinu dana nakon drugog poroda. Već u panici, bez žene i nasljednika u svojoj 43. godini Filip se ženi za svoju rođakinju Anu od Austrije koja mu je doduše rodila 3 sina ali samo jedan ju je i nadživio i kasnije postao kralj Filip III.
No, pustimo sada za kratko Filipa i njegove probleme s potomstvom i krenimo na britansko otočje. Elizabeta je bila opsjednuta od strane raznih prosaca koje je na kraju sve odreda odbila i izjavila da je ona udana za englesku državu. Sve od propalog braka s Filipom, između dvije zemlje vladali su zategnuti odnosi. Elizabeta je novčano pomagala Korsare, gusare koji su napadali brodove zemlje s kojom je Engleska bila u ratu a koji su znali nanositi značajne gubitke španjolskim brodovima. Najbolji takav pomorac bio je Francis Drake (kasnije je dobio plemićku titulu) koji je preko Magellanovog prolaza upao u Pacifik (tada ''Španjolsko more'') i opljačkao apsolutno svaku tvrđavu i brod na koji je naletio. Na povratku preko Začinskih otoka je ukrcao veliki teret začina koji ga je skoro koštao glave. Naime, količina blaga je bila tolika da se brod doslovce raspadao od tereta (zlato, srebro, začini, kineski porculan, skupocjene tkanine, duhan…) a kada je doplovio u London zarobljeno blago je bilo toliko da je njegova vrijednost iznosilo koliko i engleski državni proračun te godine. Filip je ovo smatrao kao osobnu uvredu i zatražio od Elizabete povrat pokradenog blaga (tvrdilo se Španjolcima da je Drake to učinio na svoju ruku). Elizabeta je to odbila i čak proglasila Drake vitezom te preuzela ugovorom zajamčenih 90% blaga s pohoda. Inače, Drake je drugi čovjek koji je oplovio svijet (prvi Englez) ali i prvi kapetan koji je to preživio (Magellan je umro prije povratka u matičnu luku). Kap koja je prelila čašu bilo je englesko podupiranje ustanka u Nizozemskoj 1585. Engleski brodovi su tada zarobljeni u svim španjolskim lukama što je bio i početak ENGLESKO – ŠPANJOLSKOG RATA.
Post je objavljen 16.05.2004. u 08:00 sati.