Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/balkanida

Marketing

Poezija. Pajo sigurno čita i plače

evo, nakon orfeja i euridike i ribara palumka i njegove žene, još
jedna obiteljska sreća u nesreći u vašem gradu!

[zu Risiken und Nebenwirkungen lesen Sie die Packungsbeilage oder
fragen Sie Ihren Artzt oder Apotheker]


Moja je punica
u selu aždaja,
ako te dovati
odoše jaja.

Iz puke dosade,
za obiteljskim ručkom,
njezino kćerce
ja nazvah kučkom.

Na moje riječi
baba se prene,
isuče kuburu
i nacilja mene.

"Sad ćeš najebat",
uzviknu baka,
"nemojte punice,
jadna vam majka!"

"Ni jedne više,
smeće bijedno,
ta kći si mi uvrijedio,
govno jedno!"

Čelo se rosi,
sranje golemo,
bandit me cilja
i gleda nijemo.

U tom trenutku,
bog iz mašine -
sinčić mi mali
dodade mine!

Slatkiš tatin,
sladak ko bombon,
ocu u gabuli
dostavi tromblon!

Ali preokret tada
zbio se kleti,
vještica opet
svirepo prijeti.

Iz ruku mojih
ote mi malca,
senilna baba
sad ima talca!

Žena je odavno
u nesvijest pala,
još kad joj je majka
kuburu isukala.

Gledam u avet,
u ruci mi mina,
ako je spizdim,
ranit ću sina.

Tada na vratima
pozvoni poštar,
potrči Dina,
hrvatski ovčar.

"Dostava", viče
"dizela plavog.
Potpiši Dina,
ne žvači nalog!"

Nage se baba
da vidi Dinu,
i ni pet ni šest
stavih joj minu.

Poput gibona
krmača zinu,
jer jošte ne bje
stala na minu.

U to se skočih,
zaklonih dijete,
da ne gleda naborane
udove gdje lete.

S dječakova nosa
tad obrisah slinu,
sine ode nam baka,
ode na istinu.



Post je objavljen 28.06.2004. u 16:27 sati.