Mislim da mi se dobrih 10 godina nije desilo ono što mi se desilo sinoć.
Odavno ga nisam uspavljivala u krilu...
Stavila sam ga da mi legne na ruku, ispričala mu par priča, malo smo se smijali, malo pjevali a slijedeće čega se sjećam je muževo pitanje:
"hoćeš se svuć da te pokrijem, daj da ti makar čarape skinem".
Okrenula sam se na drugu stranu misleći da opet priča u snu.
Ne znam koliko je vremena prošlo otad...
Digla sam se iz kreveta potpuno budna, ušla u kupatilo, umila se, oprala zube, u kuhinji postavila vodu za kavu, ušla u boravak, sjela na kauč, pripalila cigaretu...a onda je on puko od smijeha.
Što to radiš-pitao me?
Pa ništa...stavila sam vodu za kavu, sad ću se ić istuširat, evo samo da popušim cigaretu...pa ćemo onda probudit Tijia i idemo glasat.
Opet smijeh...
Stvarno ne kužim koji mu je vrag.
"Ženo...4 i po sata su.
4 i po?!?!?!?!
Idemo leć, idemo leć, idemo leć..."
Gdje, kada, tko, kako, zašto, o čemu ovaj priča?
Ne mogu vjerovat da sam tako zaspala...
A što je najluđe od svega, ničega nisam bila svjesna do 10 sati jutros....
Prilično sam sigurna da sam sanjala Mesića i Jadranku...na nekoj plaži?!?..
Post je objavljen 15.05.2005. u 12:38 sati.