Ah, umoran sam... No bilo bi i čudno s obzirom kakvu smo odiseju prošli mi trojica kao takvi.
Krenusmo u subotu ujutro prema Vojnom Tuku, ostavili afto na zvaničnom "13. kilometru" (nitko ne zna zakaj se tak zove, no tako se-vidi čuda, zove!) i pješačili, pješačili, verali, zapinjali po Vihoraškom putu dok nismo stigli do adrese "Bijele stijene 1" (sklonište na Bijelim stijenama) no bilo je prerano pa produžismo do Bjelolasice, prespavasmo tamo te sutradan završismo na Samarskim stijenama. Hvali more, drž` se gorskog kraja! Sljedeći put zasigurno furam fotić jer čak i ing. Zlatko Smerke navodi da je Vihoraški put teško opisati riječima...On se jednostavno mora vidjeti!!!

Post je objavljen 28.06.2004. u 15:30 sati.