Marketing
Lovrijenac
Dubrovnik je grad u kome se život odvija svakodnevno između prošlosti i sadašnjosti. Pričati o Dubrovniku danas ne možete a da ne spomenete prošlost. Zbog izuzetne očuvanosti, vrijednosti i ljepote uvršten je svjetsku kulturnu baštinu. Ako se odlučite posjetiti Dubrovnik uza sve njegove ljepote koje izviru na svakom koraku preporučila bih i posjet tvrđavi Lovrijenac.
Nalazi se na jugozapadno od grada na 37 m. visokoj strmoj hridi nad morem. Mnogi pisci su tu krasnu tvrđavu nazivali dubrovačkim Giblatarom. Bila je od velike važnosti za obranu zapadnog dijela grada od eventualnih napada s kopna i mora. Prvi put se tvrđava spominje u legendi iz XI. st. Lovrijenac je kao i grad stradao u velikom potresu 1667 g. Vrijedni Dubrovčani istinski zaljubljenici u svoj grad iz ruševina i pepela podigli su nove zgrade, ojačali zidine, tvrđave i u svaki kamen utkali dio sebe. I danas dok šećete po tim glatkim kamenim blokovima morate znati svladati emocije koje vas u tom trenu preplavljuju. U Lovrijenac se ulazi preko 2 mosta koji su nekoć bili pokretni. Tu dominantnu utvrdu krase 12 m. debeli zidovi okrenuti prema moru. Sloboda se u Dubrovačkoj Republici čuvala na sve moguće načine. O tome nam svjedoči i glasoviti latinski natpis nad ulaznim vratima u tvrđavu: NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO. U prijevodu: Sloboda se ne prodaje ni za sve zlato svijeta. U blizini vrata je kip Sv. Vlaha zaštitnika grada Dubrovnika. Unutar tvrđave je četverokutno dvorište podržano moćnim arkadama. Visina utvrde nije jedinstvena, postoje tri tarace s neobično jakim grudobranima. Najšira je ujedno i najniža okrenuta na jug prema morskoj pučini. Stanovnici grada oduvijek su cijenili kulturu. Tako 1950 g. nastaju «Dubrovačke ljetne igre» koje nisu nastale po nekom planu već kao plod sretnog spoja kulturnog potencijala koji je stoljećima ugrađivan u mire grada i inicijative pojedinaca. U potrazi za prostorima pogodnim za scenske priredbe već je rano uočen golemi potencijal taraca na Lovrijencu. Priča o Dubrovačkim igrama je priča o gradu. Jer teško je razlučiti gdje počima jedno a nastavlja se drugo. Lovrijenac je dio života, prostor umjetnosti, svakodnevnica ali i festa ljudskog duha i stvaralaštva. Osobito se pokazalo pogodan za Shakespearova «Hamleta». Marko Fotez je u Lovrijencu vidio idealan prostor za prvog dubrovačkog «Hamleta» i od te izvedbe postala je kultna predstava ujedno i zaštitni znak Dubrovačkih ljetnih igara. «Biti ili ne biti ?» - pitanje je koje se tijekom ljeta čuje sa te tvrđave. Dok u tišini ljetne noći glumci svojim kostimima dočaravaju neka prošla vremena vi sjedite okruženi kamenim zidinama visoko na hridi iznad mora. Tu prekrasnu pozornicu pokriva nebo sa svojim svijetlim zvjezdanim lampionima. Tišinu noći prekine pokoja čiopa koja ujedno daje draž svoj toj atmosferi, kao da nas na tren želi probuditi iz tog sna kojeg svi sanjamo na tim predstavama. Od tog prvog čina pa do današnjih dana na tom otvorenom scenskom prostoru radio se istinski teatar. Ta tvrđava pruža bezbroj mogućnosti tako da se svake godine pronalazi neka nova scena. Nigdje na svijetu nećete tako istinski doživjeti predstavu «Hamleta», «Henrika IV.«, «Kralja Lira», «Otela», kao na toj tvrđavi koja svojim izgledom vraća sve prisutne u neka prohujala vremena.
Na Lovrijencu su gostovali mnogi strani teatri među kojima je najpoznatiji londonski Nacionalni teatar sa izvrsnim glumcima. Uz njih tu su i drugi čuveni glumci poput Veljka Maračića, Mata Domanća, Emila Kutijara, Rade Šeberđije, Gorana Višnjića koji su pokazali svo svoje glumačko umijeće.
Lovrijenac treba posjetiti i po danu i po noći. Tijekom dana oduševit će vas taj splet uskih prolaza, puškarnica, pogled koji se pruža sa taraca, a noću će te osjetiti kao se tu nekoć živjelo. Da su povijest i legende usko povezane dokazuju i priče vezane za Lovrijenac. Legenda kaže da su na toj hridi Mlečani namjeravali sagraditi utvrdu sa koje bi držali na oku Dubrovnik. Dubrovčani su doznali za takvu nakanu Mlečana pa su svim raspoloživim sredstvima i ljudstvom sagradili tvrđavu na visokoj hridi za samo tri mjeseca. Kad su došli Mlečani brodovima natovarenim građevinskim materijalom, vidjeli su da su ih Dubrovčani pretekli i nastavili su plovidbu put istoka. Druga priča je o topu zvanom «Gušter» najvećem topu kojeg je napravio čuveni Ivan Rabljanin. Na Lovrijencu je bilo više topova sve do dolaska Austrijanaca, tada su oni topove iznijeli iz Lovrijenca i odnijeli ih u Austriju gdje su ih otopili za oružje a neki i danas krase njihove muzeje. Prilikom dizanja najvećeg «Guštera» konop je pukao od težine i on je pao u more podno Lovrijenca. Nikada ga nitko do danas nije uspio pronaći. Uz upornost ronioca, istraživača do danas se ne zna njegovo mjesto koje ga skriva u morskim dubinama. Ljeti ronioci rado rone oko Lovrijenca u nadi da će oni biti ti koji će prvi pronaći čuvenog «Guštera».
Lovrijenac u svoj svojoj ljepoti, gorostasnoj veličini je jedinstvena građevina u Evropi i kao takvu trebalo bi je posjetiti i uživati u svim njenim ljepotama. To je mjesto gdje se isprepliću prošlost i sadašnjost gdje će te se osjetiti kao Kralj Lir ili Hamlet. To je pozornica, dom umjetnika, kulture, i mjesto inspiracije.
More i stijene podno Lovrjenca
Skale koje vode do ulaza
Pogled sa zidna
Gledan s Lokruma
I još jedan pogled sa zidina
Za svečanih prigoda
Post je objavljen 14.05.2005. u 23:11 sati.