Uvijek sam mrzila što bi moj otac najrađe cijelo vrijeme visio kod kuće.Pimplao nešto po travnjaku i farbao ogradu od balkona umjesto da se druži sa ljudima i ide na kave Svaki odlazak od kuće je čista inicijativa kraljice majke.
Uvijek sam mrzila što moj otac nekada ne može stat pričati i što jednu te istu priču u istoj rečenici ponovi pet puta.
Uvijek sam mrzila što na stolu u dnevnom boravku kraljica majka inzistira da ne bude ništa osimmalog tabletića..nikakve čaše,knjige i sl.Mora biti red
Uvijek sam mrzila što moja najbolja prijateljica ponekad namjerno ljude živcira dok nešto ozbiljno pričaju govoreći iz svake njihove riječi aha ahahahah
Uvijek sam mrzila što moja baka kada obrisano posuđe vraća u ormarić UVIJEK zaboravi zatvoriti vratašca od ormarića...
Uvijek sam mrzila srpski govor i glazbu i sve njihovo
I sada dok sjedim doma umjesto da sam na kavi i frendici na telefon monolog vodim dok se paralelno bratu derem da makne praznu čašu i novine sa stola zamjećujem otvorena vratašca ormarića u koji sam stavljala netom oprano suđe i ne umem da objasnim zašto slušam pesmu naposletku ceo dan i zašto se pretvaram u sve ono što nikada nisam htjela?
Post je objavljen 14.05.2005. u 21:14 sati.