Za razliku od ostalih mitloških bića, vještice su obične žene koje su posjedovale posebne moći.
Vjerovanje u vještice seže sve do matrijarhata kada se vješticama nazivalo žene - svećenice i liječnice koje su se razumjele u liječenje lijekovitim travama. U antici je postojala božica Hekata koja je bila vladarica podzemnog svijeta, boginja Mjeseca i boginja poroda i mladeži. Imala je tri glave a kasnije je uz svoja ostala zaduženja dobila i zaštitu nad čarobnjacima. U Rimu se stopila sa Dijanom a žene su osobito štovale taj kult što nije nelogično jer je bila i zaštitnica poroda.
U starom Rimu je čaranje bilo sasvim normalna stvar (više je o tome pisao Legion) a jedino su bila zabranjena čaranja protiv nekoga dok su ''dobra'' čaranja bila dobra i poželjna. Sveti Augustin vrši ovu podjelu (na dobra i loša) i sankcionira sve takve aktivnosti iako je smatrao da su dobra čaranja korisna ali ipak kao poganski običaj nepoželjna.
Dolaskom kršćanstva, vještice su se kao noćna bića u predajama stopila sa strahom od drugih noćnih bića koja su uglavnom demoni.
U legendama i predajama javljaju se 2 tipa vještica:
VJEŠTICE U BAJKAMA su mogle čarati, imale su mogučnost transformacije u razne životinje, najčešće su demonski likovi iz donjeg svijeta. One su bez iznimke stare i ružne a u bajkama nagrađuju ili kažnjavaju lik ovisno o njegovim djelima. Vještice na kraju bajke redovito dožive užasan kraj prepun najgorih muka.
VJEŠTICE U PREDAJAMA se dijele na dobrice (vračare i vračevi) i ''loše'' vještice. Dobre se još nazivaju i vilenice. Vilenice su izabrane od vila koje su ih naučile nekim čarolijama. U predajama, vještice su žene bez nekog posebnog obilježja koje se po noći preobražavaju i lete na vještičja sijela (najčešće na najbližem brdu). Tamo imaju bogate gozbe koje nerijetko uključuju i orgije. Kao neke od lokacija vještičjih sijela treba spomenuti Klek, Medvednica i Monte Gargano kao najčešća odredišta hrvatskih vještica. Vještica se postaje na poziv i mora se proći inicijacija da bi se ušlo u vještičji krug, ta inicijacija se sastoji od toga da se na vještičje sijelo donese nešto drago (muževljevo srce, srce krave ili vola...) a najčešće bi svekrva uvela snahu u vještice. Zanimljivo je da se po predajama bez srca može živjeti ali nije zabilježeno da je itko preživio više od tjedan dana bez srca. Na vještičjim sijelima uvijek je prisutan i vrag s kojim vještice sklapaju ugovor i naravno orgijaju. Vrag je u predajama uvijek opisan kao elegantni gospodin sa cilindrom odjeven u crno (uvijek ima taj cilindar na glavi). U ugovorima s vragom, vještice mu predaju i tijelo i dušu u zamjenu za moći.
VJEŠTIČJE MOĆI:
Imaju urokljive oći, mogu napraviti selektivnu tuću (pada samo na jednom polju), kradu vino i mlijeko kravama. Mogle su se transformirati u svaku životinju osim goluba i janjeta (kršćanski simboli). Vještice najveću moć imaju za nekih blagdana kada dolazi do promjene u rutini svakodnevnog života. Zanimljivo je da u Hrvatskoj vještice lete bez pomoći metle, u nas su stvari malo drukčija. Vještica se skine gola, namaže se posebnom vještičjom mašću i izgovori formulu za let (''Ni o drvo ni o kamen već gdje su ostale''). Kao što se iz formule vidi, vještice su letjele najčešće na svoja vještičja sijela. Drugi način transporta je ostavljanje tijela. Vještica je mogla ostaviti tijelo u krevetu i lutati okolo cijele noći. Ova vrst transporta imala je više mana; vještica se morala vratiti u svoje tijelo do zore i nije se mogla vratiti u tijelo ako bi ga netko u njenom odsutstvu pomaknuo a tada bi i umrla s dolaskom zore.
U predajama je često opisana situacija da vlasnik (krave, vina...) zatekne preobraženu vješticu u krađi i opali je sjekirom ili kojm god predmerom kojeg ima pri ruci a sutra je prepozna upravo po rani koju joj je zadao noć prije.
ZAŠTITA OD VJEŠTICA:
Kao zaštita, odlično služe svi kršćanski simboli, crtane kruga oko sebe je također vrlo efikasno (krug je jedan od najmoćnijih magijskih simbola) a efikasnim su se pokazali i bršljanovo drvo te list koprive.
PROGONI VJEŠTICA:
Progoni započinju u 15. stoljeću a u 17 i 18. su najveći. Postavlja se pitanje zašto baš tada dolazi do večih progona(govorim samo o Hrvatskoj, drugdje je situacija drukčija)? To se objašnjava večom afirmacijom katolićanstva tijekom protureformacije i progona svega nekršćanskog. U Srednjoj Europi lov na vještice je počeo objavljivanjm knjige vještičjih grijeha 1477. u Kolnu kada je i dozvoljen lov na vještice. 1747. Marija Terezija zabranjuje procese protiv vještica bez njenog dopuštenja. To je napravila jer je željela spriječiti osobne osvete preko tih procesa a nakon te godine više nema službenih procesa protiv vještica. Zanimljivo je da je Marija Terezija vjerovala u čarobnjaštvo i vještice.
1890. Ivan Tkalčić objavio je zbirku spisa sa vještičjih procesa, iz tih spisa znamo kako su izgledali procesi u nas. Jednom kada je žena optužena, mogla se osloboditi krivnje samo ako pribavi 20-25 svjedokinja koje su mogle i same biti osuđene ako je žena osuđena kao vještica na tom sporu. Kao dokaz je služio ''đavolji pečat'' - atipični madež ili bradavica na tijelu a mučenje je bilo obvezno u procesu. Sama mučenja su bila vrlo okrutna a za dokazivanje nevinosti trebalo se podvrgnuti Božjem sudu - ili stavljanjem ruke u kipuću vodu (u slučaju nevinosti, optuženičinoj ruci ne bi se ništa dogodilo) ili bacanjem u vodu (ako ispliva vještica je, ako potone nevina je i Bog joj dao duši pokoj). Kazna je uvijek bila spaljivanje koje se u Zagrebu vršilo na Tuškancu (negdje oko Saloona). Jako je malo procesa bilo pokrenuto protiv muškaraca ali bilo je i takvih slučajeva). Na smrt spaljivanjem (ili pročišćavanje tijela vatrom od grijeha kako se to poetičnije nazivalo), moglo se osuditi i svakoga tko bi posjedovao amulete ili kakve duge nekršćanske zaštitničke predmete.
ŠEĆER NA KRAJU - KAKO PREPOZNATI VJEŠTICU:
Procedura je ovakva - od Sv. Lucije do Božića treba se izrađivati tronožac u kojem nema nikakvog metala (Lucijin tronožac). Izradu treba tako tempirati da se svaki dan radi i da se dovrši na Badnjak. Taj stolac se odnese na Polnočku i čeka se. U trenutku pokazanja popne se na taj tronožac i gleda. Vještice se tada vide kako su okrenute od oltara (tj. hostije) i svaka na ramenu ima crnu mačku. Nevolja kod ovoga je što vještice primjete da su otkrivene pa ga počnu loviti. Tada dobro dođe crtanje kruga za zaštitu ili bacanje kožuha kojeg onda vještice rastrgaju a znatiželjnik time dobije manevarskog prostora za bijeg.
Ovo sam prepisivao iz skripte s predavanja pa je zato malo nabacano zbrda-zdola. Nadam se da će vam biti zanimljivo.
Post je objavljen 12.05.2004. u 00:31 sati.