Uspomene bole, peku,
suze mi niz lice teku.
Ono što je prošlo vratiti se neće,
u mom srcu više nema sreće.
Valovi udaraju, stijene se lome,
gorak je osjećaj taj...
Samoća me ubija polako,
hladnokrvno, bez trunke osjećaja.
Ispuštam posljednji krik
svojim, već bespomoćnim tihim glasom.
Utapam se u samoći,
uspomene me guše,
vuku me na dno,
gdje ću vječno sanjati,
SAMA...
SAMA...
SAMA...
Post je objavljen 14.05.2005. u 16:30 sati.