Proljeće je i kad padne noć, zrak oživi. Mirisi zamjenjuju boje i nema mjesta predaji, život ide dalje. Sinoć su neka pijana djeca pjevala na parkingu od Keruma dok sam ja čitao Elementarne čestice od Michaela Houllebecqa. Stalno mi je na pamet padao puškomitraljez i svaki treći svijetleći metak u okviru dok su se dva brata, dva glavna lika u romanu, probijala kroz traume liberalne pustoši u koju je bila zapala zapadna Europa u drugoj polovici 20. stoljeća. Ja sam, srećom, od svega toga bio brižno zaštićen Socijalističkim samoupravljanjem i ratom u kojem su na vidjelo izašle sve one tradicionalne vrijednosti koje su u Europi polako nestajala pred hedonistički motiviranom voljom bezglavih individua koje svoju individualnost ostvaruju kroz spolnost potpuno odvojenu od onog što i Majka Crkva i Savez komunista smatraju najvećom vrijednošću, spremnosti da se dio osobne slobode podredi interesu kolektiva; ljubavi ili žrtvi.
Baš nevoljen od strane Michaela Houllebecqa (čitaj – Uelbek), ljudski se rod, potpuno svjestan još jedne nužnosti metafizičke mutacije ili promjene svjetonazorne paradigme, na kraju pristaje ukinuti. Izmučen pedesetogodišnjim užasima socijalno-liberalno-demokratske Europe i njenom rak-ranom, nekontroliranom jebačinom.
Mene nekako zaboli za Uelbekovu Europu na moralnom izdisaju. U meni je nadu probudila jedna nevjerojatno pozitivna vijest. Kaže otprilike: Vojna suradnja sa susjednim državama; postoji veliki interes za pokretanje projekta hrvatsko-srpskog tenka!
Tenkovi! Tenkovi, ha ha ha ha... tenkovi dolaze! I dok Nijemci i Francuzi gube svoj nacionalno-moralni identitet u grupnjacima u nudističkim kampovima, ovdje na Balkanu stvari su kristalno jasne, ovdje se od početka pisane povijesti nikad nije znalo ko koga jebe.
Post je objavljen 14.05.2005. u 17:07 sati.