Opet su duhovi noćni zagospodarili mojim umom. Ne daju mi ni sna ni spokoja, trgaju misli bestragom. Svi pokušaji da se skrijem u nevinosti djetinjstva uzaludni su.
Gledam svoju djecu, moje princeze, kako spavaju i snivaju plave snove. Blaženstvom ovijene, osmjeh im titra na licu. Osjećam prisustvo anđela koji ih ziba svojim krilima.
Ja sam svoga već davno izgubio. Možda mi se jednom vrati, možda mu se jednom vratim, u vrijeme nevinosti djetinjstva.
Post je objavljen 14.05.2005. u 00:57 sati.