Glavne snage sovjetske 67. armije forsirale su i nasilno prešle rijeku Nevu u području sela Marino, a pomoćne kod sela Dubrovke. Sovjetska 2. udarna armija duboko i opasno se uklinila u bojni složaj njemačke 227. pješačke divizije. Nijemci su poduzeli protunapade 91. i 96. pješačkom divizijom, ali nisu polučili nikakve rezultate. Kada su u bitku uvele svoje pričuve sovjetska 2. udarna i 67. armija spojile su se 18. siječnja 1943. u Radničkom naselju br. 5. Time je Lenjingrad deblokiran nakon 16 mjeseci teške blokade, a oslobođen je i grad Šliseljburg. Iako je njemačko teško topništvo i dalje snažno tuklo grad iz 2000 cijevi (ima i kalibra 406 mm), a njemačko zrakoplovstvo stalno bombardiralo željezničku prugu od Poljane do Šliseljburga (ta pruga se sada naziva 'put pobjede') sovjetska opskrba uporno je i stalno dolazila i stizala u Lenjingrad. Lenjingradski, Volhovski i 2. pribaltički front nadnevka 14. siječnja 1944. godine poduzele su ofenzivna djelovanja s namjerom da se odbace i unište njemačke armije ispred Lejingrada. Njemačka grupa armija Sjever, kojom zapovijeda feldmaršal Kihler, (40 divizija, 4 brigade i 20 samostalnih bojni) žilavo brani svoje duboko ešalonirane bojne položaje. Sovjetska 2. udarna armija napada u smjeru Ropše, postrojbe Volhovskog i 2. pribaltičkog fronta napadaju smjerom prema Novgorada i Staroj Rusi, a istodobno su i svi ruski partizanski odredi (13 partizanskih brigada s oko 35 000 vojnika) pojačali su svoja bojna djelovanja u pozadini njemačkih postrojbi. Njemački 3. korpus u području Orainbaumskog mostobrana pruža sovjetskoj 2. udarnoj armiji izuzetno žilav otpor koji je popustio tek kad se u bitke i bojeve uključila i sovjetska 42. armija. Iako je zapovjednik njemačke 18. armije pravodobno primaknuo svoju pričuvu bliže bojišnici, ona nije mogla spriječiti 2. udarnu i 42. armiju da oslobodi 19. siječnja 1944. godine Krasnoje Selo. U području Ropše uništeni su dijelovi postrojbi njemačkih 3. i 50. korpusa. Istodobno postrojbe Volhovskog fronta oslobodile su grad Novgorod, a do 1. ožujka 1944. sovjetske su armije izbile ispred grada Narva, Pskova i Opočke.
Tijekom blokade Lenjingrada, sovjetski vojni inženjerci uz pomoć stanovnika grada izgradili su pod stalnom paljbom 4000 raznih bunkera, 24 000 prepreka od betona (betonski tetraederi), iskopano je oko 626 km rovova i borbenih prometnica, podignuti su protutenkovski nasipi (eskarpe i kontraeskarpe) u dužini od oko35 km, a izgrađeno je i 17 000 raznih skloništa. Ukupno je porušeno i do temelja izgorjelo oko 3000 stambenih zgrada, 7000 zgrada je teško oštećeno, a 9000 drvenih kuća porušili su sami Sovjeti kako bi ih koristili za ogrjev. Razrušeno je oko 44 km vodovoda i 75 km kanalizacije, a s radom je bilo prisiljeno prestati 840 raznih tvornica. Samo od iscrpljenosti i gladi umrlo je oko 620 000 stanovnika Lenjingrada. Na kraju Lenjingrad je zbog svoje hrabre obrane proglašen gradom herojem, a u SSSR je utemeljena i medalja za hrabrost koja je nazvana – Za obranu Lenjingrada.
Post je objavljen 13.05.2005. u 23:12 sati.