To vam je jedna sasvim jedinstvena pojava. Recimo, morate nešto obavit i odredite koliko bi to vremenski trebalo trajat. Ja, poučen iskustvom uvijek dodam 20% vremena i živaca više, a to sam nazvao "hrvatskim faktorom iznenađenja" (c).
Evo, jučer putujem Split - Zagreb, krenem oko 13,30 i sve je divno i krasno do Korenice, nema gužve, stigao za 3 sata, s pauzom za kavu. And now... HFI - hrvatski faktor iznenađenja :) Mislim, očekivao sam gužvu na cesti, produženi vikend, turisti, ljudi se vraćaju doma... Ali provest zadnjih 120 km puta s prosječnom brzinom od 10 km/h je ipak malo previše. I tako se ja vučem bez društva u autu i bez muzike (ukrali mi player iz auta, remember?:), dočepam se auto-puta u Karlovcu, dojezdim do desetog kilometra prije Zagreba i stop. HFI :) Jebiga, treba tu ugodnu vožnju i platit. Pa sam onda još sat vremena čekao u koloni da bi dao 16 kuna za vrhunsku uslugu auto-puta gdje vam za prijeći 40 km treba sat vremena. Tako je to, svaki gušt se plaća.
Ajde, napokon izađem, krenem prema ulazu u grad, a ono HFI :) Kolona motorista s policijskom pratnjom se vuče polako prema rotoru. Odlično, rekoh, pa zašto ne bi sad pri kraju puta malo sporije vozio?
Je, stigao sam na kraju doma sretno. Osam sati u vrelom autu, pa nije to nešto šta bi me spriječilo da se osjećam dobro i poletno. U nove radne pobjede!
Post je objavljen 28.06.2004. u 10:48 sati.