Uopće ne sumnjam da primjećujete razliku u mom raspoloženju. E, pa istina je. Bolje sam. Puno. Nema uopće sumnje u to da poslije kiše dolazi sunce… A budući da ja nikako ne volim kišu-ovo je za mene idealno vrijeme. Dobro, vjerojatno bi da danas nije petak opet jaukala i cmoktala zbog ovog i onog, al danas fakat nemam zakaj. Znam da sam svakaj mislila ,pa i napisala ovih dana i zbilja sam se tak osjećala, al danas je ,evo, napokon moj dan. On dolazi. Zamislite tu želju (i još više moć uvjeravanja) kad je on uspio sve sredit da mi dođe danas, makar sutra ima nastavu. To je moj dečko.
Ne sumnjam ni u to da ćete moju odsutnost shvatiti kao namjernu. Ja ću samo nastojati uživat kolko je moguće. A vi mislite na mene. Možda se i ja vas koji put sjetim:)
Pusa…
A mojoj Bebici još jednom sretnih 20 mjeseci sa mnom, Njegovom zločestoćom:))
Post je objavljen 13.05.2005. u 20:21 sati.