azijski lav (panthera leo persica) je nekoć šetao prostorima grčke, preko bliskog istoka pa sve do indije, no njihov se broj drastično smanjio - i to prije svega zbog lova na njih.
početkom 20.st. ostalo je samo 12 jedinki u indiji - minimalno da se očuva vrsta!
dotadašnji strastveni lovac maharadža nawab odlučio je posvetiti se spašavanju ove vrste, smjestivši tih 12 jedinki unutar nacionalnog parka sasan gir u državi gujarat, indija, pa je, zahvaljujući njemu, u posljednjem desetljeću zabilježen porast broja azijskih lavova te je izbrojano 327 jedinki.
DNK analizom zaključilo se da su afrički (panthera leo leo) i azijski lav genetski blizanci, no neke razlike ipak postoje.
azijski lav je svjetlije boje, nema veliku grivu kao afrički, a posred trbuha proteže mu se veliki nabor kože.
azijski lavovi su potpuni predatori - nikada se ne hrane strvinama poput afričkih rođaka.
uglavnom love jelene, antilope, bizone i krave, ali i divlje svinje, majmune i ptice.
visoki su 1 m, a dugački 3 m. dosižu težinu od 240kg, a pri trku ubrzaju do 65 km/h.
snažnim zubima love i kidaju plijen, no ako se oni istroše ili slome, lav ne može više loviti te ugiba od gladi. no, danas su ovi lavovi izloženi novom problemu jer žive jedino unutar nacionalnog parka, na samo 1420 četvornih kilometara što je 3 puta manje od prostora koji im je trenutno potreban. na tom prostoru također živi i narod maldhari (njih oko 2000), a njihova stoka (goveda) čini trećinu lavlje prehrane. ponekad, osobito za vrijeme suša i manjka hrane, lavovi znaju napasti i ljude pa stoga vlada smišlja načine kako da dio njihove populacije prebaci u drugi nacionalni park.
među ostalim, spominje se park Kuno u središnjoj indiji, više od 1000 km istočno od sasan gira.