Pregled posta

.
Zašto se ljutimo
.

Kao što sam obećao, sad ću malo o ljutnji.

Pokušat ću vam objasniti mehanizme koji nas tjeraju da se ljutimo, a onda ću vam pokušati objasniti i načine kako spriječiti ljutnju. Ti načini su prilično dobri čak i kad se već naljutimo - svoj bijes ćemo ovdje opisanom metodom relativno lagano dovesti pod kontrolu.

Prije no što uopće počnem, htio bih da se upitate da li se zaista želite prestati ljutiti?!
U svom životu sreo sam puno ljudi koji smatraju da je ljutnja dio njihove osobnosti i koji o sebi imaju sliku kao o ljutitoj osobi. Takvi ljudi kažu: "Ne želim se mijenjati, to je dio mene, to je ono što ja jesam!"

Na to ih pitam: Kad bi imali problem sa prdenjem, da li bi odvikavanje od glasnog prdenja u bilo kojoj situaciji bilo zadiranje u njihovu osobnost - u ono što oni jesu?

Kažu mi tad da to nije usporedivo, dok ja čvrsto vjerujem da je itekako usporedivo - i ljutnja i prdenje su nešto što nam dođe iznenada, oba čina su nešto što uglavnom možemo kontrolirati (za prdenje znate kako, a za ljutnju vam tek mislim objasniti ;-)) ) i oba čina su neugodna za okolinu.
Ljutnja je neusporedivo neugodnija za okolinu od prdenja, a prdenja bi se svi riješili, dok za ljutnju uvijek nešto moram objašnjavati :D

Dakle, smatram da bi nam bilo bolje bez ljutnje i da ljutnja nije ono što nas definira (ona nije naša osobnost već je samo naše naučeno ponašanje) i ako se slažete samnom onda možemo dalje!

Sad ću na trenutak skrenuti u filozofiju.

Imamo dva jako poznata izraza koja u osnovi znače potpuno isto!

Ti izrazi su: "MORA" i "NE SMIJE"!

Oba su izraza konačna, totalni imperativi i oba izraza praktički uvijek možemo upotrijebiti da bi smo izrekli istu stvar.
Npr.:

"Moram stići na vrijeme!"

je po značenju ista rečenica kao i:

"Ne smijem zakasniti!"


Sad kad smo to riješili dat ću vam definiciju ljutnje:

Već naslućujete kako pobijediti ljutnju, jelda?
Da se ne bi ljutili trebamo si samo malo razmisliti i tad ćemo shvatiti da se u životu skoro ništa ne mora (kažu da se samo umrijeti mora), kao i da je svatko slobodan da čini ono što želi (ako ne ugrožava pritom druge) pa mu nemamo pravo reći da nešto ne smije.

Tako, ako vam šef počne srat po glavi, vi si samo predočite da vam on u biti smije srati po glavi jer mu to očito netko dozvoljava. Recite si tad: "Pa nek samo sere, nek mu bude kad mu može biti, na meni je nešto učinim da to prestane!"

Ovo gore je težak primjer pa ću vam dati jedan osjetno jednostavniji.

Zamolite nekog da vam doda čašu vode. Taj netko samo odmahne rukom i ode.
Ako tad pomislite da vam je taj netko dužan dodati vodu, da vam on mora to učiniti, dakle da ne smije odbiti da vam donese vodu, tad ćete se zbilja naljutiti!!
Slijedeći put kad u vama krene bijes vi prepoznajte taj trenutak i samo na jedan moment se upitajte:


Ako skužite da je svatko slobodan da čini što hoće i da vam ta osoba to nije morala učiniti - tad se nećete naljutiti, već ćete tad moći posve hladne glave razmisliti zašto je taj netko odbio i kako ćete se ponašati kad ta osoba bude od vas trebala uslugu!
I uštedit ćete si puno zdravlja i živaca.

Toliko o ljutnji, hvala na čitanju, vježbaje ovo gore i bit će vam bolje na Zemlji :)

Puno vas pozdravljam blogeri i doblogiranja!

Vaš ddadd

Post je objavljen 13.05.2005. u 19:09 sati.