
ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću, i koja otklanjaš spore sijenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjenke oblaka koje plove nad brijegom.
ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju, i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama.
onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi. i budi blaga njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči.
šeći njegovim žalom. neka te susreću ožaslošćene pliskavice. tumaraj njegovom šumom. prijazni gušteri neće ti učiniti zla. i žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom bit će ponizne.
neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama.
ja ne dočekah najljepše doba njegove muškosti. njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika.
ja neću nikada voditi za ruku njegovu djecu. i priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenim crnoj šumi.
ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. ali mi dopusti da vidim njegovo lice dok na njega budu silazile nepoznate godine.
i reci mi katkad nešto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost.
ti koja imaš ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu!
v.p.
Post je objavljen 13.05.2005. u 09:36 sati.