Bilo koje vrijeme je trenutak
Kad položenih dlanova na dno
Označit ću kapitulaciju pred onim što zovemo očekivanja
Kao one noći kad smo se vraćali, a moji prsti su mirisali na!
Na obrisanu sol s usana.
Pričala sam s lastavicama u dzoru novog diftonga između
Udisaja i izdisaja.
San je bio pretežaka da bi bio ostvariv.
Ali nisi se sjetio kupiti balone, i olakšati ga.
-Fuck.... nisam, a mogao sam.
Znaš, ja i ti smo kao Tom Paris i B'Elana Tores.
-Ne znam tko su oni.
Nije ni važno.
Važno je da svira Radiohead, i da imamo jedinu
nekompliciranu stvar između nas.
-Je li to dovoljno?
Podsjeti me da jest.
I nemoj zaboraviti jer ako i ti zaboraviš
Otopit će se Antartik,
a znaš da nemamo dovoljno veliku kupaonicu
za tako mnogo vode.
Post je objavljen 12.05.2005. u 23:59 sati.